Braća po babine linije
Premijera novog filma Radoša Bajića „Braća po babine linije“ biće održana 16. marta u Sava centru, a odmah sutradan i u Novom Sadu u bioskopu Arena sinepleks. Publika će imati priliku da pozdravi glumce i autore
projekta zasnovanog na seriji „Selo gori, a baba se češlja” koja je probila sve rekorde gledanosti, međutim kritika nije bila blagonaklona prema ovom serijalu.
- Ove godine se navršava 10 godina od kako smo na šetalištu u Vrnjačkoj Banji - 6. oktobra 2006. godine snimili prvi kadar danas kultne serije „Selo gori a baba se češlja” – koja je pored ogromnog uspeha postala i svojevrsni društveni fenomen. Posle 89 epizoda koje i u reprizama postižu najveću moguću gledanost – pet godina kasnije, opredelio sam se da prvi put napravim igrani film, to jest filmsku komediju čiji su protagnosti voljeni i popularni junaci iz moravskog sela Petlovac. U ovaj poduhvat smo ušli tako što smo podrazumevali da su naši junaci sve vreme živeli svoje imaginarne živote – ali ne u prisustvu kamere. U filmu „Braća po babine linije“ ponovo smo je uključili. Rad na ovom filmu je za mene i moju ekipu bio veliki izazov – i veoma se radujem susretu sa našom publikom u Srbiji, Crnoj Gori, BiH, Makedoniji i Sloveniji...
Film „Braća po babine linije“ je zasnovan na likovima iz serije „Selo gori, a baba se češlja“ koja je imala veliku televizijsku gledanost. Da li verujete da će ta ista publika potvrditi svoju vernost posetom bioskopu?
- Želim da verujem. Zbog naših gledalaca smo i odlučili da snimimo film. Nadam da ćemo ih izvući iz njihovih toplih domova u kojima su navikli da uz kaficu gledaju svoju omiljenu seriju. Filmska distribucija i filmski biznis uopšte je na našim prostorima generalno u velikoj krizi jer nije ulagano u kino mrežu, ali se ipak nadam da će oni najverniji naši fanovi doći u bioskopske dvorane na sastanak sa Milašinom, Radašinom, sinom Draganom i drugima. Ako dođe 10 posto znači da ćemo imati preko 300.000 gledalaca što bi bio zavidan rezultat – ovo zbog toga što je gotovo svaku epizodu naše serije gledalo oko 3 miliona gledalaca – što je apsolutni rekord na medijskoj sceni Srbije i eks Ju.
Kažete da avanture vaših junaka u filmu imaju za cilj da nasmeju i zabave. Koliko je teško danas nasmejati ljude?
Naš film je po žanru komedija – i bez obzira što je jedna komedija proglašena za najbolji srpski film svih vremena – mislim na Šijanov i Kovačevićev „Ko to tamo peva“ – ovaj žanr je potcenjen u našoj kulturi i kinematografiji. Film „Braća“ je ljudski topao i iskren, to je komedija koju će gledaoci dobro primiti jer će izaći nasmejani i rasterećni iz bioskopske sale. Svima nam je dosta briga, muke, strahova od budućnosti i sutrašnjeg dana. Da ne bismo pukli – potreban nam je duhovni relaks i bekstvo od destrukcije kojoj smo izloženi na svakom koraku. Mislim da će „Braća” upravo to pružiti gledaocima. Mada, ne vidim problem u tome što želimo da relaksiramo i zabavimo ljude. Naš film ima i snažnu društvenu odgovornost, što će gledaocima biti jasno kad ga budu pogledali – i nikako nije lakrdijašenje. Verujem da ćemo biti veoma gledani i voljeni.
Stvorili ste seriju i likove koje je narod zavoleo i koja je probila sve rekorde gledanosti, međutim kritika nije bila blagonaklona nazivajući je u jednom trenutku glorifikacijom primitivizma. Kako objašnjavate ovu razliku?
- Ja takvu kritiku nigde nisam pročitao. Što ne znači da mi nije poznato da je bilo i da ima onih koju su osporili i osporavaju mnoge profesionalne, tzv. stručne i načelne standarde „Sela gori”. Za mene je to sasvim normalno. Ne možete očekivati da vas svi hvale i vole. I ja ne hvalim i ne volim sve. Ali poštujem istinitost i autentičnost jednog stvaralačkog čina. Pre bih rekao da je bilo mrzitelja na internet sajtovima koji se stide svog naroda, pa su „Selu gori” pripisivali primitivizam. Teško je objašnjivo da za tako nešto autor može biti nagrađen pre svega najvećom gledanošću – a u stručnom i profesionalnom smislu Vukovom nagradom, Andrićevom nagradom za životno delo, Ordenom Svetog Save i mnoštvom drugih stručnih nagrada…
Dosta akcija ste sproveli tokom trajanja serije poput osvešćivanja problema karcinoma dojke i neophodnosti pregleda, i to na način koji je razumljiv ciljnoj grupi kojoj je namenjen. Koje su generalno vrednosti koje ste hteli da promovišete ovom serijom?
- Serija „Selo gori” je po žanru elegička komedija, ali ima i zavidan stepen društvene odgovornosti - što je moja autorska osobenost. Uvek želim da provučem po nešto, da ukažem na neki problem. U seriji od 89 epizoda morate da ukažete na problem – morate imati stav, koje etičke principe i vrednosti zastupate. Da nisam imao takav autorski pristup – ne bismo izgurali ni 20 epizoda. Publika bi nas ugasila – nestali bismo sa scene. Pored estetike ruralnog i prirodnog, pored afirmacije sela i temeljnih vrednosti koji proističu iz baštine i kulture našeg naroda, pored komike i smisla za humor, kao oblika opstanka i trajanja, uvek sam se bavio realnim temama, a raslojavanje i propast našeg sela mi je uvek bila najomiljenija tema – jer me najviše boli.
Jednom ste izjavili da je serija pravljena po meri srpskog naroda, pretpostavljam da je isti slučaj i sa filmom. Kakav je taj narod čiji ste ukus evidentno pogodili?
- Ne idealizujem naš narod. Ne treba zaboraviti na razlike i komplementarnost mnogih naroda kojima je Srbija domovina – a nisu Srbi. Na sve ono što nas spaja i razlikuje u duhovnom, kulturnom i svakom drugom smislu. Takođe, ja ni na koji način ne glorifikujem naš narod – ali ću ga uvek braniti. Čak i onda kada ga kritikujem i kada mu se malo i podsmevam. Jer, možemo biti mnogo bolji nego što jesmo – pogotovu danas. Kada nam je sve tuđe, bolje i lepše od našeg. To je i tema filma „Braća“. To je poremećen sistem vrednosti u kojem su uzori naše dece praznoglave rijaliti zvezde, a Tesla im je fabrika sijalica u Pančevu. Strašno. Uz činjenicu da se u našim medijima više prostora posvećuje starletama i estradnim zvezdama sa silikonskim grudima nego najznačajnijim stvaraocima naše kulture i umetnosti.
S. Milanović