KOREOGRAF JOAN BURŽOA I NJEGOVA PREDSTAVA „ONAJ KOJI PADA” VEČERAS U SRPSKOM NARODNOM POZORIŠTU Sve je teže pobediti buku
Čuveni koreograf Joan Buržoa juče je na prigodnoj svečanosti u ambasadi Francuske iz ruku direktorke Beogradskog festivala igre Aje Jung dobio tradicionalnu nagradu BFI “Jovan Ćirilov - za korak dalje”.
Podsetimo, predstavom “Onaj koji pada” njegove kompanije večeras će u Srpskom narodnom pozorištu i zvanično biti spuštena zavesa na ovogodišnju ediciju BFI. Zahvaljujući se na priznanju, Buržoa je naveo da “živimo u svetu koji je načet znakovima i obaveštenjima”, gde je naša pažnja zarobljena, „a komunikacija je postala bojno polje gde buka odnosi pobedu”. “Postoji rizik da izgubimo u toj buci ono najvrednije - naše prisustvo”, upozorio je koreograf. Navevši da digitalna revolucija utiče kako percipiramo stvari, odnosno na našu pažnju, Buržoa je dodao da je živa, scenska umetnost i dalje mesto “gde se ljudsko biće susreće sa ljudskim bićem”.
Podsetimo, predstava „Onaj koji pada”, trebalo je da u SNP-u bude izvedena 5. aprila, ali je zbog povrede jednog od igrača pomerena za 20. maj. Govoreći za „Dnevnik” o tom komadu, pet izvođača balansiraju na nestabilnoj površini, Buržoa je pojasnio da se u njemu bavio specifičnom teatralnošću koja potvrđuje centralnu premisu: „svaka situacija rađa se iz odnosa snaga”...
– U ovom komadu ravnoteža na nestabilnoj površini postaje moćna metafora ljudskog stanja. Ta krhka, preteća ravnoteža prikazuje našu svakodnevnu borbu u potrazi za stabilnošću u svetu koji je u neprestanom pokretu. To je alegorija za nebrojene izazove sa kojima se suočavamo: poput sila koje nas prevazilaze, neizvesnosti i neophodnim prilagođavanjima kako bi napredovali u životu. Na sceni, izvođači prevazilaze te tenzije kroz svoje pokrete. Oni ne pokušavaju da uspostave potpunu kontrolu, već se trude da odgovore silama kojima su izloženi – gravitaciji, inerciji, ravnoteži. Taj fizički odgovor ukazuje na to da je čovečanstvo ujedno krhko i otporno. Mene zanima upravo taj trenutak osciliranja između pada i pridizanja, između ponora i vrha. Ekspresija fizičke snage izvođača takođe je izraz univerzalne istine: mi neprestano komuniciramo sa svime što nas okružuje, prilagođavajući naš položaj kako bi ostali uspravni, u bukvalnom i prenesenom smislu. U ovom kontekstu, ravnoteža nije nepromenjivo stanje, već proces u koji neprestano evoluira, zajednički napor koji rezonuje sa onim što čovečanstvo doživljava – naveo je Joan Buržoa.
Nakon što je nastupao sa brojnim renomiranim koreografima, Joan Buržoa je 2010. godine osnovao sopstvenu trupu, da bi od 2016. do 2022. bio direktor Nacionalnog koreografskog centra u Grenoblu. Posvećen umetnosti koja je radikalno multidisciplinarna, fizička i inovativna, Buržoa nadgleda performanse, saradnje i radionice u svim delovima sveta, dok su njegove postavke zapravo kreacije vezane za lokaciju, koje se samim tim oslanjaju na energiju i posebnosti okruženja. Njegove radove podjednako poznaje publika pariskog Luvra, Opere u Oslu ili Geteborgu, kao i obožavaoci Harija Stajlsa i Selene Gomez.
– Mene izuzetno zanima ideja da čovek nije izolovan entitet, već biće koje je u neprestanoj interakciji sa svojim okruženjem – pojašnjava koreograf. – Ako već izvođače zamišljamo kao „vektore sile“, moj zadatak je da istaknem načine na koje svi mi trpimo uticaje, društvene, prirodne i fizičke, koji upravljaju našim aktivnostima. Ne radi se, dakle, o „pasivnoj ulozi“, već o slušanju i osluškivanju. Te teme svode se, u suštini, na pitanje prisustva. Radi se o etičkom pitanju. Opet, sve to odražava suštinsku istinu našeg ljudskog stanja: mi gotovo nikada nismo gospodari nas samih, već smo u neprestanom dijalogu sa svetom koji nas okružuje. Ta perspektiva mi omogućuje da radim na estetici gde pokret nastaje iz interakcije više nego iz volje pojedinca, stvarajući tako poniznu i poetičnu sliku čovečanstva.
Predstava „Onaj koji pada” biće večeras izvedena na sceni „Jovan Đorđević” SNP-a, s početkom u 20 časova.