ROMAN ČILEANSKE KNJIŽEVNICE ANDREE JEFTANOVIĆ PREDSTAVLJEN U „PAVLU BELJANSKOM” Jedinstveni senzibilitet balkansko-jevrejskog nasleđa
Knjiga „Ratna pozornica“ čileanske književnice Andree Jeftanović predstavljena je u petak uveče u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog, u okviru 58. Međunarodnog kongresa amerikanista IKA2025 u Novom Sadu, koji je ovom promocijom završen.
O knjizi Andree Jeftanović, koju je objavila Akademska knjiga, govorile su: Ksenija Bilbija (SAD), prevoditeljka i profesorka na Univerzitetu Viskonsin Medison, doktorka filozofije Maria Hose Punte (Argentina), Bojana Kovačević Petrović (Srbija), vanredna profesorka na Odseku Iberoameričkih i italijanskih studija Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, prevoditeljka i ovog razgovora na španskom jeziku, kao i autorka.
Andrea Jeftanović je rođena u srpsko-jevrejskoj porodici. Po očevoj liniji je iz sarajevske porodice Jeftanović, koja je 1941. morala da napusti zemlju. Diplomirala je sociologiju i doktorirala hispansku književnost na Univerzitetu Kalifornije, Berkli. Profesorka je na Katedri za lingvistiku i književnost Univerziteta u Santjago de Čileu. Autorka je sedam knjiga proze i eseja.
„Jezički rafinisani roman Andree Jeftanović „Ratna pozornica“, na čijoj naslovnici se nalazi ilustracija Ljubice Cuce Sokić iz ciklusa „Šaljivi crteži“, iz fonda Spomen-zbirke Pavla Beljanskog, prožet je odblescima svetlosti, senkama prošlosti i ratnim sećanjima. U dramsko-filmskoj strukturi svoje nesvakidašnje proze, autorka kratkim scenama vodi čitaoca kroz snove, košmare, intenzivna osećanja i inteligentne unutrašnje glasove glavne junakinje, koja pokušava da dokuči svoju jugoslovensku prošlost i čileansku sadašnjost. Kroz dramsku svest o složenom poreklu svoje porodice, političkoj neizvesnosti i ličnim nesuglasicama svoje protagonistkinje, Andrea Jeftanović snažnim prozno-poetskim stilom promišlja sopstveni identitet i otkriva intimne rane jednog vremena“, ukazuje izdavač ove knjige. Ovaj roman dobio je četiri prestižna priznanja: Prvo mesto na Književnim igrama Gabrijela Mistral, Nagradu za najbolji roman objavljen u Čileu, Posebno priznanje u okviru Opštinske nagrade za književnost i Nagradu Pen Translates 2020.
Kako je u razgovoru o ovoj knjizi opisala profesorka Ksenija Bilbija, Andrea Jeftanović je jedna od buntovnica s razlogom. „Našeg porekla, a istovremeno „crna ovca“ čileanske književnosti. Zabrana nekih njenih knjiga u SAD i Nemačkoj, budući da se bavila temama koje su osetljive, pokazuje koliko je to značajno, i takođe iskazuje činjenicu, i večitu dilemu koju neki čitaoci ne uspeju da prevaziđu, da umetnička i vanumetnička realnost nisu jedno te isto, i da pisanje o pedofiliji nije isto što i čin pedofilije“.
Biografija Andree Jeftanović, po rečima Ksenije Bilbije, pripoveda da je ona ćerka oca koji je Srbin, i majke bugarsko-jevrejskog porekla, te da u svom delu ima odjeke tog identiteta, u kojem se prepliću kulture. To balkansko-jevrejsko nasleđe, po rečima Ksenije Bilbije, prisutno u njenoj prozi, daje jedinstvenu senzibilnost, kada je reč o istraživanju porodičnih odnosa, sećanja, seksualnosti i kolektivnih trauma.
Maria Hose Punte primetila je da je u literaturi Andree Jeftanović prisutna nostalgija, ali ne ona iz deinjstva. Ovde je prisutna društvena nepravda, trauma kao deo romana, koji je preplavljen vizuelnim aspektima, ukazala je Marija Hose Punte, dodajući da je, kao neko ko se bavi videom i filmom, to morala da istakne.
Kako je podsetila Bojana Kovačević Petrović, Andrea Jeftanović je ovu knjigu napisala pre nego što je počela da dolazi na Balkan, dakle intuitivno, kada još nije znala kako ovaj deo sveta zaista izgleda, ali ga je sanjala, a ponekad imala i košmare.
- Ova knjiga je puna utvara i sećanja, nije autofikcija, i trebalo je prevesti emocije na nepoznat jezik. Puno toga sam utvrdila tek kasnije na ovim putovanjima. Inače to radim, prvo pišem fikciju, pa onda esej, uvek mi je to redosled. Naime ja sam 1997, posle rata, bila kratko ovde, onda sam se vratila 2002. nakon što je ova knjiga objavljena, i sve mi je bilo fragmentarno, jer sam dolazila i odlazila. Ali, sada dolazim u kontinuitetu, i zapravo i dalje ovu knjigu pišem. Stalno nešto dodajem. Mislim da mi je to sudbina, a opet, Balkan je sastavni deo života, i jako sam srećna što sam opet ovde i što je Balkan deo mog kolektivnog sećanja – rekla je Andrea Jeftanović, i pomenula da svaki put kada dođe, nailazi na nova dokumenta, nove predmete porodice Jeftanović, kako u Bosni tako i ovde, i da nije ni sanjala da bi to moglo da se desi, kada je pisala ovu knjigu.