„Ni nekiseo, ni prekisao“
„Moja baka je tako radila, pa sam i ja tako naučila“ MARIJA IZ MRČAJEVACA OTKRIVA TAJNU DOBROG KISELOG KUPUSA Evo kako se PRAVILNO ređaju glavice! Jedna stvar je OBAVEZNA
Nema prave zimske trpeze, slavskog ručka ni dobre sarme bez kvalitetnog kiselog kupusa. U Mrčajevcima, selu u kome se tradicija čuva i poštuje, domaćice i danas neguju stari način pripreme zimnice.
Kako se kupus pravilno kiseli i u čemu je tajna dobre sarme, pokazala nam je Marija Erić iz Etno kuće „Erić”, čija je porodica na ovogodišnjoj Kupusijadi osvojila prvo mesto i Zlatni lonac.
U domaćinstvu Erića sve počinje pažljivim slaganjem glavica kupusa i pravilnim doziranjem soli.
Marija objašnjava da je za 100 kilograma kupusa potrebno četiri kilograma soli, a da se u njihovoj porodici koren ne odvaja od glavice.
Kupus ne treba da bude ni nekiseo ni prekiseo, ne treba da bude ni neslan ni preslan. Postoji određena razmera, na 100 kilograma kupusa stavljamo četiri kilograma soli, objašnjava Marija za RINU.
Prvi red glavica ređa se tako da koren bude okrenut nagore, a zatim se soli kako bi so prodrla u sredinu kupusa. Za ljubitelje sarme pripremaju se i cele glavice, čiji se koren zaseca u obliku krsta.
Tako je kod nas tradicionalno ostalo. Moja baka je tako radila, pa sam i ja tako naučila, kaže Marija.
U porodici Erić za kiseljenje se koriste samo voda i so, bez dodavanja cvekle, šargarepe ili kukuruza. Nakon slaganja kupusa, postavlja se tanjir, preko njega kamen, takozvani belutak, a zatim se sve preliva slanom vodom i ostavlja da prirodno fermentiše.
Koliko će kupusu biti potrebno da se ukiseli zavisi od temperature. Tokom toplijih dana proces može da traje oko 15 dana, dok je u hladnijem periodu potrebno više vremena.
Marija je ove godine na Kupusijadi osvojila prvo mesto i Zlatni lonac, a svadbarski kupus iz njihove kuhinje nije rezervisan samo za manifestaciju.
To je nešto što možemo da ponudimo našim gostima ne samo za Kupusijadu već svakog dana, ističe Marija, pozivajući goste da ponovo dođu u Mrčajevce, na kupus i sarmu.
U porodici Erić tako se tradicija prenosi s kolena na koleno, a dobra zimska trpeza počinje mnogo pre nego što se sarma nađe na stolu, pažljivo odabranim kupusom, vodom, solju i iskustvom domaćica.