ARTEMIS 2: EMOCIJE IZMEĐU TIŠINE SVEMIRA I ODUŠEVLJENJA NA ZEMLJI Tamna strana Meseca i „Mun džoj”
Prvi američki astronauti koji su putovali ka Mesecu posle više od pola veka, Rid Vajzman, Viktor Glaver i Kristina Koh, kao i astronaut Kanadske svemirske agencije Džeremi Hansen, vratili su se na Zemlju u noći izumeđu 10. i 11. aprila po našem vremenu.
Prelet oko Meseca odveo ih je dalje nego što je iko od ljudi ikada ranije putovao (406.000 kilometara od Zemlje), nadmašivši prethodni rekord koji su postavili astronauti misije Apolo 13 davne 1970. godine.
Do kraja misije milioni ljudi postali su najveći fanovi univerzuma ili bar Meseca
Istorijsko putovanje astronauta prevazišlo je očekivane okvire same misije. Osim što će u narednim fazama doprineti daljem razvoju tehnologije, novih saznanja o načinu na koji svemirska putovanja utiču na ljudski organizam, ono je već donelo značajne i iznenađujuće društvene efekte. Mnogo se govorilo o suvoparnim brojkama i podacima, ali vrlo malo o testovima koji su sprovođeni. Tokom misije astronauti su prikupljali i čuvali uzorke pljuvačke, nosili narukvice koje su pratile kretanje i san i merili brojne parametre unutar letelice.
Studija pod nazivom „Imunološki biomarker” omogućiće ispitivanje načina na koji imunološki sistem reaguje na svemirski let, potom će studija ARCHeR detaljnije analizirati kako su članovi posade funkcionisali pojedinačno i kao tim, uključujući i to kako su se kretali u ograničenom prostoru letelice Orion, a senzori zračenja postavljeni unutar kapsule prikupili su podatke o efikasnosti zaštite od radijacije. Možda je najzanimljivija „haj-tek” studija, prigodno nazavana „Avatar”, a koja se tiče uređaja poznatijih kao „organi na čipu” (organ chips), koji sadrže ćelije iz koštane srži članova posade, koji su uzgajani tako da oponašaju strukturu i funkciju određenih delova ljudskih organa, poput mozga, pluća, srca, pankreasa i jetre.
Kako je koštana srž je vrlo osetljiva na zračenje, naučnici će analizirati kako su se ovi „organi na čipu” ponašali i reagovali u dubokom svemiru i mikrogravitaciju na ćelijskom nivou. Kroz uzorke pljuvačke biće analizirani različiti virusi, hormoni i proteini koji bi trebali da otkrivaju koliko dobro imunološki sistem funkcioniše tokom čitave misije.
Ima i zelenih površina u komšiluku
Iako svemirske letelice poput NASA-inog lunarnog orbitera već decenijama istražuju i mapiraju Mesec, misija Artemis 2 pružila je jedinstvenu priliku da ljudi posmatraju lunarnu površinu iz prve ruke. Ljudske oči i mozak izuzetno su osetljivi na suptilne promene u boji, teksturi i drugim karakteristikama. Ova zapažanja mogla bi da posluže kao osnova za buduća istraživanja. Da ovo ima smisla pokazalo se odmah, jer su astronauti opisivali takve detalje koji nisu zapadali za oko na snimcima orbitera, a prijavili su i mesta gde je površina Meseca braonkaste pa i – zelenkaste boje.
Istovremeno, iako se znalo da je Artemis 2 vrlo bitna misija, čini se da su mnogi ipak ostali zatečeni kakav društveni efekat je izazvala. Već posle nekoliko dana misije, objave o ovoj temi preplavile su društvene mreže, a do njenog kraja milioni ljudi postali su najveći fanovi univerzuma (ili bar Meseca) i bili prikovani za prenose uživo na sajtu NASA, roneći suze na prve kadrove Mesečeve tame strane, razgovore astronauta, uz konačno veliko oduševljenje (i olakšanje) kada je letelica Orion bezbedno pljusnula u Tihi okean. Fenomen da ljudi gledaju prenos kako astronauti plutaju u bestežinskom stanju i rade obične zadatke bio je za očekivati, ali je masovnost iznenadila.
Stručnjaci koji se bave ponašanjem i sociološkim fenomenima pretpostavljaju da je svemu tome kumovala vrlo nestabilna i zabrinjavajuća situacija u svetu. Astronauti su doživljavani kao bliske osobe koje su napokon ujedinile planetu, što stvara emocionalnu povezanost. Takođe, gledanje kako neko mirno lebdi i obavlja rutinu može imati umirujući efekat. U svetu punom kriznih vesti, takav prizor deluje stabilno i tiho. Tu je i zanimljiv društveno-psihološki fenomen - „efekat pregleda” (overview effect). On opisuje duboku mentalnu promenu koju mnogi astronauti navode nakon što vide Zemlju iz daljine. Pisac Frenk Vajt, koji je 1987. godine skovao ovaj pojam, rekao je da taj efekat ne mogu da dožive samo astronauti, već i ljudi na Zemlji.
Treća raketa već spremna, lansiranje 2027.
Pošto se posada bezbedno vratila na Zemlju, NASA i njeni partneri sada će usmeriti pažnju na pripreme za misiju Artemis 3. Već koliko sutra NASA premešta centralni stepen rakete (SLS) za misiju Artemis3 iz svog postrojenja u Nju Orleansu ka Svemirskom centru „Kenedi” na Floridi. Tokom narednog leta u niskoj Zemljinoj orbiti testiraće se sposobnost susreta i spajanja između Oriona i komercijalne svemirske letelice potrebne za spuštanje astronauta na Mesec. Lansiranje je planirano 2027. godine.
Pandam tome, ali u digitalnom svetu i paralelnom životu, na društvenim mrežama je rođen izraz „Mun džoj” (Moon joy) koji je nastao sasvim slučajno tokom rutinske komunikacije između kontrole misije u Hjustonu i astronauta. On označava osećaj kolektivnog uzbuđenja, inspiracije i pozitivne emocionalne reakcije na prvi ljudski let ka Mesecu posle više od pola veka, ali pre svega uživanje u sadržajima koji se tiču Zemljinog satelita i divljenje posadi Artemis 2. Korisnici društvenih mreža reagovali su emotivno i žalili što se misija završila, pojedini ističući da osećaju nedostajanje i blagu depresiju uz sugestiju NASA da nastavi „Mun džoj” deljenjem slika i snimaka sa misije.