Borba protiv starenja počne još pre rođenja: Tajna dugovečnosti ne krije se samo u genima i ishrani
Tajna dugovečnosti ne krije se samo u genima i ishrani – istraživači smatraju da temelje dugog i zdravog života treba postavljati već tokom trudnoće i u najranijem detinjstvu.
Nauka o dugovečnosti poslednjih godina postala je jedno od najdinamičnijih područja medicinskih istraživanja. Cilj više nije samo produžiti životni vek, već omogućiti da ljudi što duže žive zdravo, bez hroničnih bolesti i gubitka fizičkih i mentalnih sposobnosti.
Međutim, međunarodni tim naučnika sada smatra da se istraživanja previše usmeravaju na odrasle i starije osobe, kada su mnoge promene u organizmu već nastale. U radu objavljenom u časopisu Nature Health predlažu potpuno nov pristup – da prevencija starenja počne još pre rođenja.
Istraživači predlažu osnivanje međunarodnog konzorcijuma Prosper (Pedijatrijska istraživanja za optimalno trajanje zdravlja i otpornost u ranom uzrastu), koji bi proučavao faktore koji utiču na zdravlje od perioda pre začeća, preko trudnoće i detinjstva, pa sve do starosti.
– Medicina zdrave dugovečnosti do sada je uglavnom bila usmerena na odrasle, kada su molekularne i ćelijske promene povezane sa starenjem već nagomilane. Tako se propušta prilika da se na njih utiče mnogo ranije – navode autori studije.
Od lečenja do prevencije
Jedan od glavnih ciljeva konzorcijuma Prosper jeste razvoj dijagnostičkih i terapijskih metoda prilagođenih različitim životnim dobima, koje bi postale deo redovne zdravstvene zaštite trudnica i dece.
Tako bi medicina postepeno prešla sa lečenja već nastalih bolesti na njihovo blagovremeno sprečavanje.
Iako je projekat još u ranoj fazi, njegovi autori veruju da bi mogao da promeni način na koji medicina posmatra starenje i dugovečnost.
– Povezivanjem disciplina koje su do sada delovale odvojeno možemo pratiti čitav tok biološkog starenja – od njegovih najranijih početaka do poznih godina života – zaključuju istraživači.
Naučnici ističu da se biološki pokazatelji starenja koji se koriste kod odraslih ne mogu jednostavno primeniti na decu. Ono što kod starijih ukazuje na propadanje organizma, kod najmlađih može biti znak normalnog rasta i razvoja.
Zbog toga je, kako naglašavaju, potrebno razviti nove biomarkere i modele koji će biti prilagođeni svakom životnom dobu.
Prema njihovom mišljenju, biološka starost kod dece ne odražava nagomilana oštećenja, već stepen razvoja i otpornost organizma.
Cilj više nije samo produžiti životni vek, već omogućiti da ljudi što duže žive zdravo, bez hroničnih bolesti i gubitka fizičkih i mentalnih sposobnosti
Autori uvode i novi pojam – „pikspen“ (peakspan), kojim označavaju period života kada su čovekove fizičke i mentalne sposobnosti na vrhuncu.
Taj koncept pomera fokus sa pitanja koliko dugo živimo na to koliko godina života provodimo u najboljem zdravlju i punoj životnoj snazi.
Da bi to bilo moguće, naučnici predlažu praćenje genetskih, molekularnih i kliničkih podataka tokom čitavog života, kako bi se rizici od bolesti prepoznali mnogo pre nego što se pojave simptomi.