Intervju
OD ZVEZDE GRANDA DO SAVA CENTRA! Mirza Selimović otkriva tajnu uspeha: Ostajem dosledan sebi i NE PRISTAJEM na PREČICE
U jeku muzičke turneje, popularni pevač Mirza Selimović priprema i svoj do sada najveći koncert - 15. novembra zakazan je spektakl u beogradskom Sava Centru.
Emocijom i snagom glasa osvojio je publiku još kao pobednik takmičenja „Zvezde Granda”, a od tada je sigurno gradio karijeru ispunjenu pesmama koje ostavljaju trag. Nedavno je dodatno oduševio publiku dirljivim duetom sa Eminom Jahović, pesmom „Ništa ili sve”, koja je naišla na sjajan prijem. U intervjuu za „Dnevnikov” TV magazin Selimović je govorio o uzbuđenju koje donose veliki koncerti, o iskrenosti kao ključu svake interpretacije i o poverenju koje publika godinama gradi s njim. Dotakao se i saradnje sa kolegama, važnosti emocije u svakoj pesmi, kao i ličnih vrednosti koje ga vode kroz karijeru, ali i kroz život.
Publika vas prepoznaje po emociji i bliskosti koju nosite na sceni, a koliko je teško sačuvati tu povezanost s ljudima kada koncert preraste u veliki spektakl, kao što će biti onaj u Sava Centru? Da li je uzbuđenje veće od pritiska kada znate da vas čeka najveći nastup do sada?
– Iskreno, uvek je prisutan neki zdravi nemir pred tako veliki koncert. Ali, čim izađem na scenu i osetim poglede ljudi, njihove osmehe, tu toplinu - pritisak nestane. Bilo da pevam pred pedeset ljudi ili u punom Sava Centru, trudim se da ostanem svoj i da emocija bude prva i da me nosi. Spektakl je samo okvir - suština je u emociji i energiji koju delimo te večeri.
Vaša saradnja sa Eminom Jahović spojila je dve jake energije i publike - kako ste uskladili interpretaciju pesme koja nosi toliko emocije i s obzirom na to da ne pristajete na kompromis kada je reč o kvalitetu, šta je presudilo da baš „Ništa ili sve” dobije vaše iskreno „da”?
– Ta pesma mi je legla na prvu. Imala je priču i melodiju koja te osvaja u trenutku. Emina je neko ko tačno zna šta želi, a opet ume da čuje i oseti drugu stranu. Bilo je zadovoljstvo raditi i sarađivati sa njom. Nismo morali mnogo da se „usklađujemo” - emocija nas je povela i sve se dogodilo prirodno. Zato i verujem da pesma lako dopire do publike.
Jednom ste rekli da vam je važno da se vaše pesme mogu slušati u krugu porodice i da kroz njih ostavite neki trag. Koliko vam u tom kontekstu znači kada vam neko priđe i kaže da mu je vaša pesma pomogla da prebrodi nešto teško i kako lično doživljavate tu odgovornost koju muzika nosi danas?
– To mi je najveće priznanje. Možeš imati milione pregleda, ali kada ti neko kaže da je uz tvoju pesmu plakao, smejao se, pronašao snagu - to je ono pravo. Onda znaš da tvoja muzika ima svrhu. Osećam odgovornost, ali ona ne pritiska - ona inspiriše. Daje mi smisao za sve što radim.
Pobeda u „Zvezdama Granda” bila je vaš veliki početak, ali ste odmah rekli da prava borba tek tada počinje. Koji je trenutak u toj borbi bio najteži za vas?
– Najteži su oni momenti kad sve stane - kad nema pesme, kad se publika možda malo udalji, kad se zapitaš da li si još uvek na dobrom putu. Tada je najvažnije ostati dosledan sebi i ne pristajati na prečice. Najveći izazov je sačuvati svoj identitet i ne izgubiti emociju u industriji koja često favorizuje formu nad suštinom.
Govorili ste da vam je važnije da iz pesme izvučete emociju, nego da sve bude tehnički savršeno. Kada vam stigne nova pesma od autora ili producenta, šta je prvo što tražite u njoj? Šta mora da vas „pogodi” da biste je prihvatili i postoji li pesma koju ste nekada odbili, a kasnije ste videli da je postala hit?
– Prvo slušam melodiju, pa onda radimo na tekstu. Ako me dirne dok je izvodim uz gitaru - to je to. Nije mi važno da li će biti hit, već da li mogu da je „donesem” iskreno. Bilo je pesama koje sam odbio jer nisam sebe čuo u njima, i da - neke su kasnije postale veliki hitovi. Ali nisam zažalio nikada i mislim da postoji bezbroj takvih primera na našoj i svetskoj sceni.
Pominjali ste da su vas upoređivali sa Kemalom Montenom, Zdravkom Čolićem, Harijem Mata Harijem… Hari vam je i napisao pesmu koja se našla na vašem prvom albumu. Kako ste tada, kao mladi pevač, doživljavali te susrete i podršku velikih imena?
– To su trenuci koje ne zaboravljaš. Kada ti neko poput Harija napiše pesmu, to je ogromna čast, ali i podsticaj da daš maksimum. Kao mlad, bio sam i ponosan i prilično uplašen - želeo sam da opravdam poverenje. Ta podrška me je formirala i dala mi veru da sam na dobrom putu, ali i da ništa ne dolazi preko noći.
U Novom Sadu sam upoznao ljubav svog života
Planirate li u okviru turneje koju ste započeli ponovni nastup u Novom Sadu, ali u nekom većem prostoru, i kako doživljavate tu publiku?
– Novi Sad mi je oduvek bio poseban. Tamo sam pevao još na početku, a publika me uvek dočekuje kao nekog svog. Voleo bih da se vratim, ovog puta u većem prostoru, jer osećam da imamo još mnogo toga da podelimo. To je grad najvećeg kantautora ikada sa ovih prostora - Đoleta Balaševića, grad u kojem sam upoznao ljubav svog života i stekao drugarstva za celi život.
Niste od onih koji planiraju daleko unapred, te ste više puta rekli da živite za trenutak. Da li vam je upravo ta opuštenost pomogla da ostanete „normalni” u svetu koji zna da bude pun pritisaka?
– Verujem da jeste. Kada se previše planira, lako se razočaraš. Kad ideš dan po dan, uvek si prisutan, zahvalan na malim stvarima. To mi pomaže da sačuvam glavu i srce u balansu, a to je, u ovom poslu, često najveća pobeda.
Ivana Japundža