„Postodmorna depresija“ nije dijagnoza…
IMA LI NEKOG KOME NIJE TEŠKO POSLE GODIŠNJEG? Ovaj osećaj ima čak i svoje ime, evo zašto nam povratak u svakodnevicu tako teško pada
Odmor je završen, koferi raspakovani, fotografije u telefonu, a već sledećeg jutra čekaju alarm, posao, gužva i obaveze.
Umesto da se vratimo odmorni i puni energije, možemo da osećamo bezvoljnost, razdražljivost, umor i neobjašnjivu tugu. Ponekad nam se čini da nam je povratak u svakodnevicu teži nego period pre odlaska na odmor.
Zašto nam povratak sa odmora tako teško pada?
Ovakav pad raspoloženja posle godišnjeg odmora često se neformalno naziva postodmorna depresija ili „post-vacation blues“. Iako nije posebna psihijatrijska dijagnoza, osećaj koji opisuje jeste stvaran, i nije neobično da nam je potrebno nekoliko dana da se ponovo prilagodimo svakodnevnom ritmu.
Tokom odmora menjamo gotovo čitavu dnevnu rutinu. Kasnije ustajemo, više vremena provodimo napolju, družimo se, putujemo, manje gledamo na sat i, što je možda najvažnije, privremeno smo oslobođeni velikog dela svakodnevnih obaveza. Onda se promena događa gotovo preko noći.
Od opuštenog ritma vraćamo se rokovima, mejlovima, saobraćaju, kućnim poslovima i ranom ustajanju. Taj nagli kontrast može doprineti osećaju nezadovoljstva i pada motivacije. Problem, dakle, ne mora biti u tome što se na odmoru nismo dovoljno odmorili. Nekada nam upravo poređenje odmora i svakodnevice čini povratak posebno teškim.
Kako izgleda „post-vacation blues“?
Kod nekoga se javlja samo blaga neraspoloženost prvog radnog dana, dok drugima treba više vremena da ponovo pronađu svoj ritam.
Mogu se javiti:
• bezvoljnost i pad motivacije
• tuga ili osećaj praznine
• razdražljivost
• teškoće sa koncentracijom
• umor i pospanost
• poremećen ritam spavanja
• osećaj preopterećenosti obavezama
• nostalgija za mestom i ljudima sa odmora
• izražena želja da se što pre ponovo „pobegne“ iz svakodnevice.
Tegobe su najčešće prolazne i ublažavaju se kako se ponovo uspostavlja uobičajena rutina.
Da li je povratak ponedeljkom najgora ideja?
Mnogi se sa putovanja vraćaju u nedelju uveče, a već nekoliko sati kasnije zvoni alarm za posao. Takav prelaz ne ostavlja mnogo prostora za prilagođavanje. Kada okolnosti dozvoljavaju, može biti korisno ostaviti makar jedan dan između povratka sa putovanja i povratka na posao. Taj dan ne mora biti ispunjen obavezama. Raspakivanje, kupovina namirnica, vraćanje ritma spavanja i malo vremena kod kuće mogu olakšati prelazak.
Posebno posle putovanja kroz različite vremenske zone, organizmu je potrebno vreme da ponovo uspostavi ritam sna i budnosti.
Ne pokušavajte da „nadoknadite sve“ prvog dana
Jedna od zamki povratka sa odmora jeste pokušaj da se odmah odgovori na svaki mejl, završe svi zaostali poslovi i istovremeno vrati kuća u savršen red. Takav tempo može dodatno pojačati osećaj da je svakodnevica nepodnošljiva. Realnije je odrediti prioritete i obaveze vraćati postepeno. Redovan san, fizička aktivnost, vreme provedeno napolju i kontakt sa ljudima koji nam prijaju mogu pomoći da se ponovo uspostavi osećaj ravnoteže.
Važno je i da se sve prijatne aktivnosti ne „ostave na moru“. Šetnja, druženje, odlazak u prirodu, večera sa prijateljima ili nekoliko sati bez telefona mogu biti deo obične nedelje, a ne samo godišnjeg odmora.
Možda problem ipak nije u završetku odmora
Ponekad neraspoloženje po povratku može da otkrije nešto drugo. Ako već sama pomisao na posao izaziva intenzivnu nelagodu, ako se osećaj iscrpljenosti vraća čim se vratimo u radno okruženje ili ako tokom cele godine živimo od jednog odmora do drugog, vredi razmisliti šta nam u svakodnevnom životu toliko teško pada.
Uzrok može biti hronični stres, preopterećenost, nezadovoljstvo poslom, nedostatak odmora tokom godine ili narušena ravnoteža između poslovnog i privatnog života. U tom slučaju pitanje možda nije samo „Kako da preživim povratak sa odmora?“, već i „Šta mogu da promenim da mi svakodnevica bude podnošljivija?“
Kada loše raspoloženje više nije samo posledica povratka?
„Postodmorna depresija“ ne treba poistovećivati sa kliničkom depresijom. Prolazno neraspoloženje nakon odmora trebalo bi postepeno da slabi. Ako tuga, gubitak interesovanja, izražen umor, problemi sa spavanjem, osećaj bezvrednosti ili druge tegobe traju nedeljama, pogoršavaju se ili značajno utiču na posao, odnose i svakodnevno funkcionisanje, potrebno je razgovarati sa stručnjakom.
Godišnji odmor može da nas privremeno udalji od stresa, ali ne može uvek da ukloni njegove uzroke. Zato neprijatan osećaj po povratku ne mora biti samo žal što je more ostalo iza nas. Ponekad je to koristan signal da nam u svakodnevnom životu nedostaje više odmora, prijatnih aktivnosti, boljih granica ili promena koje ne bi trebalo da čekaju sledeći godišnji odmor.
Dnevnik/eKlinika