Naučnici upozoravaju na opasnosti tetoviranja: Mastila putuju do limfnih čvorova i menjaju imunološki sistem
Tetovaže su, između ostalog, široko rasprostranjen oblik ličnog izražavanja, ali njihov uticaj na organizam daleko je složeniji nego što se na prvi pogled čini.
Iako se generalno smatraju bezbednim, naučna istraživanja sve više ukazuju da mastila za tetoviranje nisu uvek biološki neutralna, piše RTS. Kada se mastilo ubrizga u kožu, ono ne ostaje izolovano u mestu primene, već stupa u interakciju sa činiocima imunološkog sistema – što je proces koji naučnici tek počinju detaljnije da razumeju. Mastila za tetovaže predstavljaju složene hemijske mešavine koje sadrže pigmente, nosače tečnosti, konzervanse i nečistoće. Značajan deo tih pigmenata prvobitno je razvijen za industrijsku upotrebu – poput boja za automobile, plastiku ili štampu – a ne za ubrizgavanje u ljudsku kožu.
Pojedina mastila mogu da sadrže tragove teških metala kao što su nikl, hrom, kobalt, a ponekad i olovo, koji su poznati po tome da mogu izazvati alergijske reakcije i uticati na imunološku osetljivost. Istraživanja pokazuju da deo mastila može da putuje kroz limfni sistem i da se akumulira u limfnim čvorovima – ključnim strukturama imunog odgovora. Nova istraživanja ukazuju da pigmenti iz tetovaža mogu uticati na aktivnost imunog sistema. Zabeleženo je da mastilo može da izazove upalu i da održava imuni sistem aktivnim nedeljama nakon tetoviranja.
Postoje i nalazi koji ukazuju da prisustvo mastila na mestu primene vakcine može da promeni imuni odgovor, uključujući i smanjenu reakciju na određene vakcine, poput onih protiv kovida-19, prenosi science.alert.com, a piše RTS.
Dugoročni efekti
Naučni dokazi za sada ne ukazuju na široko rasprostranjenu opasnost, ali sve veći broj istraživanja otvara pitanja o dugoročnim efektima na imuni sistem i opšte zdravlje. Kako tetovaže postaju sve veće, brojnije i složenije, raste i potreba za dodatnim istraživanjima koja bi dala jasniju sliku njihovog uticaja na ljudski organizam.
Ipak, važno je naglasiti da ovo ne znači da su vakcine nebezbedne, već da mastilo može uticati na složene mehanizme imunološke komunikacije u specifičnim uslovima. Najčešće dokumentovane posledice tetoviranja su alergijske reakcije i hronične upale. Posebno su problematične crvene, žute i narandžaste boje, koje se češće dovode u vezu sa svrabom, otokom i stvaranjem granuloma. Ove reakcije mogu da se pojave i mesecima ili godinama nakon tetoviranja, a hronična upala se povezuje sa oštećenjem tkiva i povećanim rizikom od bolesti.
Iako za sada ne postoje čvrsti dokazi da tetovaže direktno izazivaju rak kod ljudi, laboratorijska istraživanja ukazuju na potencijalne rizike, posebno zbog razgradnje pigmenata u toksične nusproizvode. Kao i svaki postupak koji narušava integritet kože, tetoviranje nosi rizik od infekcija, uključujući bakterijske infekcije i viruse poput hepatitisa B i C u slučaju loših higijenskih uslova.
Dodatni problem predstavlja neujednačena regulacija mastila za tetovaže. U mnogim zemljama ne postoji obaveza potpunog deklarisanja sastava, što otežava procenu rizika.
Za većinu ljudi tetovaže ne dovode do ozbiljnih zdravstvenih problema, ali one predstavljaju trajno izlaganje organizma stranim hemijskim supstancama.