ZAŠTO NEKI PUŠAČI NIKAD NE OBOLE OD RAKA? Naučnici otkrili šta može da napravi presudnu razliku
Zašto neki dugogodišnji pušači nikada ne obole od raka pluća, dok se ova bolest javlja i kod ljudi koji nikada nisu zapalili cigaretu?
Ili zašto se rak kože ne razvije kod svih koji su godinama izloženi suncu? Odgovor na ova pitanja mogla bi da ponudi nova studija objavljena u naučnom časopisu Nature, koja ukazuje da značajnu ulogu ima nasledna genetika.
Naučnici su prvi put predstavili dokaze da genetska struktura svakog pojedinca može značajno da utiče ne samo na rizik od nastanka raka, već i na način na koji se tumor razvija nakon oštećenja DNK.
– Ova studija pruža snažan dokaz da nasledni geni mogu imati veliki uticaj na razvoj raka nakon oštećenja DNK – rekao je Sem Godfri iz organizacije Cancer Research UK.
Isti rizik, različit ishod
Istraživači su utvrdili da čak i male nasledne genetske razlike mogu da promene način na koji se tumori razvijaju kod osoba izloženih istim faktorima rizika.
Prema njihovim rezultatima, genetska osnova pojedinca utiče na to koje će se mutacije zadržati, kako će tumor napredovati i, potencijalno, kako će reagovati na lečenje.
– Prvi put smo uspeli da pokažemo koliko genetska pozadina utiče i na procese nastanka mutacija i na puteve koji vode do razvoja tumora – rekao je rukovodilac istraživanja Dankan Odom.
Analizirano gotovo 600 tumora
U okviru istraživanja korišćene su četiri genetski različite grupe miševa, kako bi se što vernije prikazala genetska raznovrsnost koja postoji i kod ljudi.
Sve životinje bile su izložene istoj količini dietilnitrozamina, supstance koja oštećuje DNK i može se naći u duvanskom dimu i pojedinim prerađenim namirnicama.
Iako su uslovi bili identični, tumori su se kod različitih grupa razvijali različitim putevima.
Naučnici su analizirali gotovo 600 tumora i utvrdili da su, iako su na kraju aktivirali iste biološke mehanizme koji podstiču rast raka, do toga došli različitim genetskim promenama.
Mogućnost personalizovanog lečenja
Autori studije smatraju da bi ovo otkriće moglo da ima veliki značaj za rano otkrivanje raka, procenu rizika i razvoj personalizovane medicine.
Prema njihovim rečima, nasledna genetika mogla bi da utiče i na to kako pacijenti reaguju na terapije koje deluju oštećenjem DNK tumora, uključujući pojedine vrste hemioterapije i radioterapije.
– Način na koji pacijenti reaguju na lekove protiv raka verovatno zavisi i od njihove nasledne genetike, što bi u budućnosti moglo da dovede do prilagođavanja dijagnostike i terapije svakom pacijentu – istakla je Sara Ejtken sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Jejl.
Potrebna su dodatna istraživanja
Iako su rezultati veoma ohrabrujući, naučnici naglašavaju da su neophodna dodatna istraživanja kako bi se potvrdilo da isti mehanizmi važe i kod ljudi.
Ukoliko se to pokaže tačnim, ovo otkriće moglo bi značajno da promeni razumevanje nastanka raka i otvori put preciznijoj prevenciji, ranijem otkrivanju bolesti i efikasnijem izboru terapije.