Makarska i Hvar: Bura pomalo liči na zaljubljivanje
U Makarsku stižemo s kopna, baš kao i bura koja se spušta niz strme obronke planinskog lanca i kroz uske primorske staze juriša prema moru. S njom juriša i naš pogled s planine Biokovo,
na Rivijeru koja se proteže od Drašnica, preko Podgore, Tučepa, Makarske, Brela pa sve do Splita, na ostrva Brač, Hvar , Korčulu i poluostrvo Pelješac.
Zenice upijaju lepotu, a nozdrve buru koja unosi jedinstveni miris slane morske vode i borove šume. Miris koji seća na detinjstvo i porodična letovanja u Makarskoj, mamino nutkanje voćem i sladoledom, a potom brižne opomene da se ne pliva punog stomaka i večernje izlaske s tatom na sokić i ćakulu s uvek nasmejanim meštanima. Tada je sigurno duvao maestral jer meštani kažu da se od njega zaljubiš, baš kao što smo se mi svake godine zaljubljeno vraćali u Makarsku. Potom su usledile neke godine zimskog vetra juga, koji donosi odljubljivanje i nije nas dugo bilo. Ali eto nas opet tu, dođosmo s burom, koja liči na zaljubljivanje, kako kaže, igrom slučaja ili sudbine, a shodno našoj repetitivnoj istoriji, jedan Slovenac - Joža Režonja iz agencije “Relax”. Ovaj zaljubljenik u Dalmaciju nas je zajedno sa Predragom Aranđelovićem Pecom, predstavnikom srpske zajednice u Makarskoj i Josipom Soldom, autoprevoznikom iz Kule, podsetio na miris borova, prozirnost Jadranskog mora, lepotu Biokova, stare kuće i konobe, obnovljene socijalističke hotele, vile, ukus sveže morske ribe, pršute, trdih sireva i pitkih vina malvazije, plavca, peljesca, ali i rakije orahovače, travarice i rogačovače.
Kad vas nema dugo, onda biste odjednom sve, i skočili u more, i skitali i planinarili, i jeli i pili, i ćakulali i pevali, ali onda vas Dalmoši dočekaju sa pozdravom “Pomalo” koji je njihov odgovor na pitanje “Kako ste?” ili na “Zdravo”. I tako lagano, pomalo, krenusmo u podsećanje od Baških voda, gde boravi najveći broj turista od svih mesta Makarske rivijere i gde nas je domaćin direktor tamošnje Turističke zajednice, Ante Jurišić uputio s kog bunara treba piti vodu da bismo zauvek tamo ostali il se barem svake godine vraćali. Put nastavljamo u Podgori, gde nije fatalna voda nego lokalni zavodnici galebovi. Stoga Podgora jedina ima spomenik turisti, zapravo Galebu Juri i stranoj turistkinji koju je osvojio u jednom od svojih romantičnih pohoda. Na šetalistu su Jura i njegova sezonska draga, a na brežuljku iznad luke nalazi se spomenik “Galebova krila”, jedan od onih velelepnih socijalističkih monumenta koje smo slavili, pa ih se sramili, a onda su nam drugi rekli da ima tu i dosta lepog, te ih ponovo, al “polako”, volimo. Ima u Podgori i deset crkava, a blizu su i Tučepi, poznati po najdužoj plaži na Makarskoj Rivijeri (više od 3 km) uz koju se nalazi prekrasno šetalište u aleji mirisnih borova. Odatle se može na Brač, Hvar, Omiš…
Gradić Omiš urezan u planine s pogledom na more i presečen rekom Cetinom, smešten je između Splita i Makarske. Omiš je bio ozlogašeno gusarsko gnezdo, a omiški gusari među najopasnijim na celom Mediteranu. Dokazi burne istorije Omiša vidljivi su u brojnim izvidnicama, grbovima i crkvama, ali danas je ovaj gradić najpoznatiji po raftingu na reci Cetini, slobodnom penjanju, ronjenju, ribolovu, planinarenju, pešačenju u prirodi, jedrenju na dasci... A kad vas zamore sve te aktivnost, možete se provozati čamcem do restorana “Slanica” i probati savršen hleb i jelo ispod peke, pa sve začiniti fritulama. Osim fritula, tog dana je poslastica bio i Split, po veličini drugi grad u Hrvatskoj te ujedno i metropola Dalmacije. Jezgro grada je od 1979. godine uvršteno na UNESKO listu svetske baštine i pravi je magnet za brojne turiste poput Kineza koji su svojim aparatima, kamerama i selfi štapovima okupirali Dioklecijanovu palatu. Prošetali smo nadaleko čuvenom rivom koja je mesto sastajanja svih Splićana, spoj prošlosti i sadašnjosti, gde su, kako kažu meštani, “naši stari pričali morske priče i ogovarali susjede temperamentom i dišpetom kakvog poznaje samo Split”.
Višnjica za kraj je sunčano ostrvo Hvar, mnogima miljenik, zbog bogate arhitekture, kao što su Glavni trg u gradu Hvar, sagrađen 1575. godine, poznat kao najveći i najlepši trg u čitavoj Dalmaciji, te prelepa stara luka od graviranog kamena. U Starom gradu predivna oaza je Ribnjak s ciplima u Tvrdalju, dvorac pesnika Petra Hektorovića. Nad severnim, starim delom grada Hvara, na brdu visine oko stotinak metara, uzdiže se gradska tvrđava. Pogled sa Fortice, kako je Hvarani zovu, puca na prelepa Paklena ostrva, preko kristalno čistog mora i rajskih plaža. Hoteli Hvar, Sirena, Arkada i Lavanda su strateški pozicionirani među borovim šumama, lavandom i ruzmarinom, a opet dovoljno blizu obali da ako se sapletete na recepciji, odmah upadnete u more. U jednom od hotela, osim obavezne marende, servirane uz najbolji aperitiv na svetu - osmeh, dočekao nas je natpis iz knjige Ričarda Baha “Galeb Džonatan Livingston”: Možeš otići bilo gde i stići bilo kad, samo ako želiš”. Duvala je bura, uskoro će i maestral, želja za zaljubljivanjem će biti sve veća…
Snežana Milanović