Preminuo Josip Pejaković, istaknuti glumac, pisac i humanista

Vest o njegovoj smrti prvobitno je podelio njegov sin Dejan Pejaković, a na društvenim mrežama opraštaju se brojni kulturni radnici poput Nihada Kreševljakovića, Lane Zablocki i drugih.

U poslednjoj deceniji borio se s nizom bolesti, a imao je čak 17 operacija. 2019. godine je čak kazao kako je bio otpisan, ali je uspeo da se oporavi.

Josip Pejaković rođen je u Travniku 1948. gde je pohađao osnovno i srednje obrazovanje. U Sarajevu je završio Dramski studio u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Diplomirao je ulogom Tuzenbaha u predstavi "Tri sestre" Čehova i ulogom Filtosa u "Koncertu u jajetu Arabala" u režiji Kaće Dorić.

Ostvario je preko 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, filmovima Ljudski faktor, Kuća pored puta, desetak monodrama. Značajne uloge u predstavama: "Kome zvono zvoni", "Kuća oplakana", "Višnjik", "Braća Karamazovi", "Tri sestre", "Woyczek", "Sprovod u Terezienburgu", "Veliki vezir", "Hasanaginica", "Princip Gavrilo", "Omer–paša Latas", "Julije Cezar", "Fistikovi šejtanluci", "Kralj Lear", "Legenda o Ali-paši", "Dugo putovanje u noć", "Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna", "Divlje meso"...

U svojoj plodnoj umetničkoj karijeri kreirao je veliki broj uloga, a dobitnik je i brojnih nagrada počev od Šestoaprilske nagrada Grada Sarajeva 1974, potom nagrade ZAVNOBIH-a za životno delo 1991, kao i nagrade Udruženja dramskih umjetnika BiH.

Napisao je i nekoliko monodrama i filmskih scenarija od kojih su najznačajniji: "Oj živote", "On meni nema Bosne", "Ljudski faktor", "Kuća pored puta".

Od 2001. do 2003. godine obavljao je dužnost direktora Drame NPS.

Jedno vreme  je bio pevač travničke rok grupe Veziri. Posle da je zamenio Seid Memić Vajta. Nakon toga se posvetio glumi. Odigrao je nekoliko uloga u amaterskom pozorištu u Travniku, a posle je otišao u Sarajevo, gde je ubrzo postao omiljen kod publike i kritičara.

U maju 2022. godine objavio je i najnoviju knjigu pod nazivom Sevdalinka, a zajedno sa Rambom Amadeusom podneo je kandidaturu u UNESCO sa predlogom da sevdalinka postane nematerijalna svetska kulturna baština.