(FOTO) ZASLUŽAN ZA RAZVOJ TELESNO I MORALNO ZDRAVOG SVEŠTENSTVA Na Bogoslovski internat u Sremskim Karlovcima patrijarh Branković je utrošio 230.000 forinti iz sopstvenog džepa
Kompleks monumentalnih zdanja u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u centru Sremskih Karlovaca, koji ujedno predstavlja opus arhitekte Vladimira Nikolića, čini i zgrada bogoslovskog internata ili seminara.
To je drugo po redu Nikolićevo delo nastalo po nalogu patrijarha Georgija Brankovića, započeto 1900. a završeno sledeće godine.
Potreba za postojanjem prosvetne ustanove tog tipa javlja se rano, još u 18. veku i na njenom otvaranju radili su mitropoliti Mojsije Putnik, Stefan Stratimirović, Stefan Stanković, kao i patrijarh Josif Rajačić. Da ostvari tu ideju pošlo je za rukom Georgiju Brankoviću koji je iste godine kada je izabran, Saborskom odboru uputio predlog o osnivanju bogoslovskog semeništa kako bi se stvorili uslovi za uspešnije obrazovanje svešteničkih kandidata. Ili kako je sam Branković objasnio: „ ...da se izbave pupoljci u svome razvijanju iz mračnih, vlažnih i zagušljivih stanova; da se spreče telesne i moralne štetne posledice, te da se pošalje srpskom narodu i telesno i moralno zdravo sveštenstvo“.
Zgradu posebnom čini i činjenica da je patrijarh Branković na njenu izgradnju utrošio 230.000 forinti iz sopstvenog džepa.
Ta dvospratnica završena je krajem 1901, ali je njeno unutrašnje uređenje trajalo još dve godine, tako da su se prvi pitomci u nju uselili početkom školske 1904/1905.
Različiti su stavovi stručnjaka kada je reč o stilu u kom je sagrađena. Pavle Vasić, autor „Umetničke topografije Sremskih Karlovaca“ smatra da je zidana u pseudovizantijskom stilu, dok je Veljko Petrović zastupao tezu da je to „Nikolićev eklektički pokušaj da stvori nešto novo, novi stil, dajući fasadama polihromiju, a prozorima izgled na kojima se odražava vizantijska i gotička tradicija“. Postoji i treće mišljenje po kojem je to objekat nastao na osnovu bečkog Hanzenovog programa.
Na vrhu zgrade piše: „Pravoslavni bogoslovski seminar, patrijarh Georgije Branković srpskom narodu 1901.“
Ispred zgrade su stajale biste Georgija Brankovića i velikog srpskog dobrotvora Save Tekelije, rad vajara Đorđa Jovanovića, ali su ih ustaše tokom Drugog svetskog rata uništile. Iznad ulaza u zgradu je ikona slovenskih apostola, Svetih Ćirila i Metodija, zaštitnika seminara.
Otpor neistomišljenika
Koliko je patrijarh Georgije Branković mislio o svemu prilikom gradnje internata, govori i podatak da je bojeći se da neće biti dovoljno mesta za park, kupio plac od nekog Nemca.
O tome on piše svom zetu dr Milanu Maksimoviću: „Morao sam isti grunt i zbog toga kupiti, što su radikali podgovorili Švabu Fridriha, koji je inače u dobrom stanju, da na tome mestu podigne birtiju, meni u prkos, da mogu opet koješta po Zastavi trabunjati na kakvom sam mestu Seminar podigao“.
Učenici Karlovačke bogoslovije u tom zdanju uživali su blagodati tada jednog od najsavremenijih internata, do Prvog svetskog rata. Od 1920. do 1941. u njemu su bili smešteni đaci Bogoslovije Svetog Save iz Beograda.
Posle Drugog svetskog rata zgrada seminara i Stefaneum su bile nacionalizovane. U njih se 1960. godine useljava novoosnovana institucija Savezni centar za unapređenje mehanizacije u poljoprivredi, čiji osnivači su bili Savezna vlada FNRJ i Organizacija ujedinjenih nacija za ishranu i poljoprivredu FAO iz Rima. Do 1991. internat je bio u rukama lokalne samouprave i Saveznog centra za mehanizaciju, kada opet otvara vrata đacima bogoslovije.
Ove godine u unutrašnjosti zdanja biće izvedeni radovi koji treba da smeštaj đaka učine komfornijim i modernijim, ali i pogodnim za izdavanje turistima tokom leta.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.