Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

BICIKLOM KROZ VOJVODINU: SALAŠ NOĆAJSKI (1) Dva veka stara škola nosi ime heroja s nadimkom Narod

14.05.2026. 11:07 11:12
Piše:
Izvor:
Robert Čoban
ноћај
Foto: Robert Čoban

Prelazim reku Savu teretnim mostom između Sremske Mitrovice i Mačve i ulazim u atar sela Salaš Noćajski.

U svom serijalu “Biciklom kroz Vojvodinu” nakon šest godina - prvi put ulazim u deo Pokrajine koji pre Prvog svetskog rata nije bio u Austrougarskoj nego u Kraljevini Srbiji. Naime, nakon oslobođenja u Drugom svetskom ratu, Glavni Narodnooslobodilački odbor Vojvodine je 6. aprila 1945. doneo odluku o definisanju teritorije Vojvodine, čime su neka područja, uključujući i severne delove Mačve uz reku Savu, ušla u sastav Vojvodine. 

Tako je Vojvodina kojoj su oduzeti delovi Srema i Banata koji su pripali Gradu Beogradu (Zemun, Surčin, Batajnica, Ovča, Borča...) zauzvrat dobila atare sedam sela u Mačvi: Salaš Noćajski, Noćaj, Radenković, Ravnje, Zasavica 1, Zasavica 2 i Mačvanska Mitrovica.

ноћај
Foto: Robert Čoban

Na ulazu u Salaš Noćajski prvo nailazim na teren FK „Budućnost” osnovanog 1946. Stadion od 2023. nosi ime Voje Dostanića u selu nekada poznatom kao Voja Ostojin. Po onome što je dao seoskom fudbalskom klubu Dostanić je neprikosnoven, pune 2 decenije on je igrao u plavo-belom dresu, a ukupno je zabeležio 800 nastupa. Oproštajnu utakmicu odigrao je protiv beogradske “Crvene zvezde” i kopačke okačio o klin sa svojih 37-godina. Preminuo je 2001. 

U selu je preživela i u dobrom stanju se nalazi nekoliko sto i više godina starih kuća, karakterističnih za ovaj deo Srbije i veoma različitih od onoga što se može videti u Sremu, Banatu i Bačkoj. Na zgradi isturenog odelenja škole iz Mačvanske Mitrovice nalazi se ploča postavljena 1959. i na njoj imena 30 meštana koji su dali svoje živote u ratovima 1912-1918. a ispred - spomenik od belog kamena posvećen poginulima u NOB-u 1941-1945. Zgrada škole “Dobrosav Radosavljević Narod” ima dugu i burnu istoriju, dva puta u dva rata je spaljivana, ostajala je bez krova, vrata i prozora, ali ona i dalje stabilno i ponosno stoji na mestu na kojem je davne 1846. sagrađena. Škola u Salašu sazidana je na placu i zadužbini velikog Vojvode Stojana Čupića, junaka Prvog srpskog ustanka, na istom placu nalazi se i Crkva Svetog Georgija.  Pre nekoliko godina, zahvaljujući sredstvima Svetske banke školski stan je pretvoren u mali muzej posvećen Vojvodi Čupiću. 

Dobrosav Coka Radosavljević Narod (1921-1942), čije ime nosi škola, bio je učesnik NOB-a i narodni heroj Jugoslavije a njegov kratak život (obešen je u 21. godini) zaslužio je da se po njemu snimi igrani film ili bar dokumentarac. Rođen je 10. februara 1921. u Salašu Noćajskom u velikoj zamljoradničkoj porodici, u k

ноћај
Foto: Robert Čoban

ojoj se gajio opozicioni politički duh. Posle osnovne škole koju je završio u rodnom selu, učio je šegrtsku školu za obućara.

Zbog lošeg materijalnog stanja, mnogočlane porodice nije mogao da se školuje i ako je imao veliku želju za znanjem. Dosta je čitao, pa je počeo i da se zanima za marksističku literaturu. 

Godine 1938. zaposlio se u Beogradu. Odmah po zaposlenju, uključio se u rad sindikata i bio član Saveza kožarsko-prerađivačkih radnika pri Ujedinjenim radničkim sindikatima (URS). Pošto je bio član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), bio je biran u rukovodstvo SKOJ-a kožarsko-preradivačkih radnika.

Bio je veoma zapažen govornik na zajedničkim političkim, kulturnim i drugim skupovima revolucionarne, antifašističke, radničke i studentske omladine. Sa 17 godina - 1938. je primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i izabran u članstvo Mesnog komiteta SKOJ-a za Beograd. Zbog svog dobrog govorništva dobio je partijski nadimak Narod, mada su ga u rodnom mestu zvali Coka.

Ratno stradanje porodice Radosavljević

Čitava porodica Dobrosava Radosavljevića učestvovala je u NOB-u – njegov otac Stevan, braća Vojislav i Živko i sestra Katarina. Rat su preživeli samo sestra Gina, koja je bila saradnica NOP-a i najmlađi brat Stanislav, koji je bio suviše mali da bi pošao u borbu.

ноћај
Foto: Robert Čoban

Otac Stevan (1900–1943) bio je zemljoradnik i u Mačvanski odred je stupio krajem septembra 1941. kao pozadinski radnik. Posle sloma Odreda, krajem decembra vratio se u Salaš Noćajski, gde je bio uhapšen i odveden u Šabački logor, odakle je 24. aprila 1942. godine bio interniran u Norvešku, gde je u logoru Boton umro 1943.

Najstariji brat Vojislav Vojkan zvani Buđoni (1918–1941), bio je zemljoradnik i član KPJ. U Mačvanski odred je stupio krajem jula 1941. Pošto je bio rezervni podnarednik, prilikom reorganizacije Odreda, 13. avgusta je bio određen za komandira Prve čete, ali je istog dana poginuo prilikom napada na Tekeriš.

Mlađi brat Živko, bio je kurir Mačvanskog odreda, ali je krajem 1941. godine bio uhvaćen i streljan. Sestra Katarina (1924–1947), septembra 1944. je stupila u Prvu vojvođansku udarnu brigadu i sa njom učestvovala u borbama do kraja rata. Umrla je 1947. od posledica ranjavanja.

Posle okupacije Jugoslavije, 1941. Okružni komitet Podrinja pod njegovim rukovodstvom pokreće akciju prikupljanja oružja, koje je ostalo posle kapitulacije Jugoslovenske vojske. Kasnije, u toku priprema za oružani ustanak, organizovao je sakupljanje sanitetskog materijala i održavanje kurseva prve pomoći, stvarao je omladinske udarne grupe i dr. 

U martu 1942. u selu Petkovica zarobili su ga četnici i potom predali Gestapou u Šapcu. Istragu nad Dobrosavom u Šapcu, su vodili agenti Specijalne policije iz Beograda i Gestapoa. Agenti su znali da je Dobrosav jedan od glavnih komunista u Šapcu i nad njim su vršili neviđenu torturu u nameri da otkrije svoje saradnike. Uprkos svim mučenjima, islednicima nije nikoga odao, iako je kao sekretar Okružnog komiteta poznavao gotovo svakog člana i simpatizera KPJ u Podrinju. Pošto islednicima ništa nije želeo da otkrije, istraga je bila neuspešno završena i on je osuđen na smrt vešanjem. Obešen je 3. aprila 1942. u krugu logora, u prisustvu ostalih logoraša, među kojima je bio i njegov otac Stevan. Prilikom izvršenja vešanja, javno je klicao slobodi, NOB-u, Komunističkoj partiji, Sovjetskom Savezu... 

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 5. jula 1952. proglašen je za narodnog heroja.

Sledeće nedelje na ovom mestu u drugom delu priče o Salašu Noćajskom između ostalog čitajte o legendarnom srpskom junaku sahranjenom u crkvi u osvom selu - slavnom Zmaju od Noćaja.

 

Izvor:
Robert Čoban
Piše:
Pošaljite komentar
BICIKLOM KROZ VOJVODINU: ŠAŠINCI (2) Slade se bostanom, pucaju bičem i jurcaju autima
шашинци

BICIKLOM KROZ VOJVODINU: ŠAŠINCI (2) Slade se bostanom, pucaju bičem i jurcaju autima

07.05.2026. 11:58 12:03
BICIKLOM KROZ VOJVODINU: RIĐICA (1) Vinogradi, kolonisti i tišina - od rizlinga i muškata do praznih školskih klupa
риђица

BICIKLOM KROZ VOJVODINU: RIĐICA (1) Vinogradi, kolonisti i tišina - od rizlinga i muškata do praznih školskih klupa

08.04.2026. 09:19 09:27
BICIKLOM KROZ VOJVODINU: Stanišić (1) Kako je berber Joca digao u vazduh Železničku stanicu
станишић

BICIKLOM KROZ VOJVODINU: Stanišić (1) Kako je berber Joca digao u vazduh Železničku stanicu

12.03.2026. 11:35 11:48