VINSKA KARTA PETRA SAMARDŽIJE: Retke vinske sorte
Danas sam gost zubara Lasla Dujmovića. Stomatologa kojem klijenti hrle pevajući. Sretni, veseli i raspoloženi. Ali ne savremenoj zubnoj ambulanti i zubarskoj stolici čije zvučno burgijanje izaziva strah i jezu svakoga ko sedne u nju.
Laslo Dujmović je i vinar, po mnogo čemu jedinstven kod nas. Pored medicinskog obrazovanja, pre nego što se počeo baviti i vinovom lozom i vinom, završio je i ozbiljne višemesečne somelijerske kurseve u susednoj Mađarskoj.
Laslovi preci bili su vrsni vinogradari, pa je i najlepše dane dečaštva proveo uz čokote. U nosu su mu za ceo život ostali mirisi kevedinke, šasle, slankamenke, portugizera koja su se odvajkada spremala u njegovoj porodici, s velikom ljubavlju i poštovanjem.
Lasla je život vukao drugim putevima, ali je stalno priželjkivao da se jednoga dana vrati među čokote između kojih je protrčalo njegovo detinjstvo.
Nekoliko kilometara od Temerina, na putu prema Bečeju, poznati stomatolog, a još poznatiji vinogradar i vinar, Laslo Dujmović vlasnik je šest hektara vinograda, sa velikim savremenim podrumom s najmodernijom vinskom opremom.
Okolo njih svuda su nepregledna polja pšenice, kukuruza, suncokreta, soje i drugog ratarskog i industrijskog bilja.
Vinograd, pa u Bačkoj ravnici, primetiće mnogi. Odgovor na to je dat novom vinogradarskom kartom Srbije. Njen vinorodni deo podeljen je na tri regiona: Centralna Srbija, Vojvodina i Kosovo i Metohija. Oni su podeljeni u rejone i oaze.
U Vojvodini ima sedam rejona i više oaza. Jedna od oaza je Temerinska. Okružuje je sa severa deo reke Jegričke do granice sa gospođinačkim putem, sa zapada stari put Novi Sad - Bečej, sa juga stari gospođinački put i sa istoka granica Temerin - Gospođinci.
Ona je od davnina u zemaljskim kartama ucrtana kao vinogradarska oaza. I najnovija istraživanja, pedološki profili potvrdili su da je taj deo takvog zemljišnog sastava koji je pogodan za gajenje vinove loze. U njemu je jedina registrovana vinarija „Vindulo” Lasla Dujmovića.
Ona je jedinstvena i po tome što je struktura sortimenta vinove loze koji se širi na šest hektara drugačija od svih drugih kod nas i u svetu. Reč je o malom „oglednom dobru” novostvorenih sorti u Institutu u Sremskim Karlovcima. Jedinstvenom u svetu. Gašenjem nekada čuvenog Instituta, nema ih više ni u Karlovcima, ni u čitavom Sremu.
Laslo Dujmović to pripisuje, pre svega, dvojici nekada vodećih stručnjaka pomenutog Instituta - doktorima Petru Cindriću i Vladi Kovaču. Od početka se savetovao sa njima i prihvatao njihovo mišljenje.
„Bilo je to vreme u kome je Institut za voćarstvo i vinogradarstvo, Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu iza sebe imao već više od pola veka rada njegovih oplemenjivača na stvaranju novih sorti vinove loze.
U prvoj fazi nastojanja selekcionara bila su usmerena na poboljšanja kvaliteta do tada gajenih autohtonih sorti. U drugoj fazi radilo se na stvaranju sorti otpornih na nepovoljno dejstvo, pre svega, niskih zimskih temperatura.
Opredelili smo se za sorte stvorene u trećoj fazi koje su sa smanjenom osetljivošću na najvažnije gljivične bolesti, redovni su pratioci proizvodnje grožđa. Reč je, pre svega, o belim sortama koje se uspešno mogu gajiti uz smanjenu upotrebu pesticida. Koje su, kako se to kaže, tolerantne na njih.
Tim tolerantnim sortama posađeno je više od polovine vinograda veličine šest hektara. To su: panonija, bačka, petra, kosmopolita, petka, morava, frajla.” Kaže se tolerantne jer stopostotne otpornosti nema. Na bolesti gotovo da ima.
U normalnim godinama, kakva je bila i ova, dovoljna su dva prskanja insekticidima, na bazi bakra i sumpora, koji su dozvoljeni i za organsku proizvodnju. Uštede koje se time postižu su velike u odnosu na loše godine kada skupog prskanja ima puno.
Razgovaramo u hladovini ispred vinarije. Pred nama je kosmopolita, bela sorta koja je rezultat zajedničkog oplemenjivačkog rada našeg i Instituta za vinogradarstvo i vinarstvo u Kečkemetu u Mađarskoj.
Priznata je krajem 2001. godine. Autori su dvojica naših pomenutih stručnjaka, dr Nada Korać i mađarski akademik Kozma Pal. Sorta za vrhunska vina, veoma zanimljiva, koja zaslužuje da u jednom od narednih brojeva bude predstavljena opširnije.
Za sad samo toliko da je to vrlo rana sorta, jačine oko 12,5 alkohola, najotpornija na zimske temperature, ali zato, pravo letnje vino. Krasi ga miris vinogradarske breskve.
Ove godine, kao i ostale sorte obećava dobar i kvalitetan rod. tome će posebno doprineti hladne noći koje su sa temperaturama bile i ispod 15 stepeni, za razliku od prošle godine kada su se kretale oko 25 i više stepeni.
A loza voli hladne noći - usporava zrenje i sprečava sagorevanje dragocenih aroma i kiselina. Bilo je i lepih kiša, nema bolesnog lišća.
A manje smo i prskali nego lane: jedno oko 20. juna a drugo oko 10. jula. Spremamo se za berbu, tražimo radnike.
I gledamo u nebo.