OVO U SEPTEMBRU NE TREBA RADITI: Stari su verovali da tako prizivate nesreću i terate novac iz kuće
Septembar je mesec brojnih narodnih verovanja, a naši preci su smatrali da neke stvari u ovom periodu nikako ne treba raditi jer mogu doneti nesreću, siromaštvo i lošu sreću.
Septembar je prelazni mesec, na granici između vrelog leta i mirnije, hladnije polovine godine. Dok se priroda polako priprema za počinak, a dani postaju kraći, naši preci u tim promenama nisu videli samo smenu godišnjih doba.
U šuštanju lišća, sazrevanju plodova i ponašanju životinja tražili su znake i poruke, stvarajući nepisana pravila o tome šta valja, a šta ne valja činiti.
Ta verovanja, duboko ukorenjena u ritmu prirode i zemlje, prenosila su se s kolena na koleno, a neka od njih i danas žive u narodnom pamćenju.
Posle Preobraženja ne valja se kupati u rekama i jezerima
Jedno od najpoznatijih verovanja odnosi se na kupanje u otvorenim vodama.
Iako se zabrana tradicionalno vezuje za Preobraženje Gospodnje, 19. avgusta, u narodnom verovanju ona se često protezala i na septembar.
Verovalo se da se tada „preobražavaju i gora i voda“, odnosno da reke i jezera postaju hladniji, nepredvidiviji i opasniji.
Stari su govorili da ulazak u vodu nakon tog perioda može doneti bolest i nesreću. Praktično objašnjenje je jednostavno – sa nižim temperaturama raste rizik od prehlade i drugih zdravstvenih problema, ali je narodna tradicija tome pridavala i mistično značenje.
Ostavljena letina priziva siromaštvo
Septembar je vreme berbe i ubiranja plodova. Vinogradi su puni grožđa, bere se kukuruz, vade krompir i drugi plodovi zemlje.
Ostaviti letinu da propada na njivi smatralo se ne samo rasipništvom već i nepoštovanjem prirode.
Verovalo se da onaj ko ne ceni ono što mu je zemlja dala može naredne godine biti kažnjen lošijim rodom, siromaštvom i nestašicom.
Zato su se plodovi pažljivo sakupljali, a hrana se nije olako bacala.
Ne ignorišite znake koje šalje priroda
Naši preci nisu imali savremene vremenske prognoze, pa su pažljivo posmatrali prirodu i na osnovu nje pokušavali da predvide kakva će biti zima.
Verovalo se, na primer, da ako lišće dugo ostaje na drveću, sledi duga i oštra zima. Ako su ptice selice slabe i mršave, očekivala se blaža zima, dok je grmljavina u septembru u pojedinim krajevima smatrana nagoveštajem dobre i plodne godine.
Posebno značenje pripisivano je i ponašanju životinja. Sove su u nekim tradicijama smatrane vesnicima nesreće, dok su vrane doživljavane kao glasnici između svetova.
Ne započinjite velike poslove
U mnogim krajevima verovalo se da početak jeseni nije dobro vreme za započinjanje velikih životnih poduhvata, poput gradnje kuće ili pokretanja novog posla.
Objašnjenje je ležalo u simbolici prirode koja se u jesen povlači i priprema za zimu.
Kao što priroda „usporava“, tako se verovalo da i poslovi započeti u to vreme neće imati dug vek.
Jesen je zato bila više vreme za završavanje započetog i ubiranje plodova rada nego za nove početke.
Kupine posle 29. septembra i hleb okrenut naopako
Septembar je i vreme divljih plodova, ali su i tu postojala brojna verovanja.
Prema staroj britanskoj tradiciji, kupine ne treba brati posle 29. septembra. Legenda kaže da je arhanđel Mihailo tog dana proterao Lucifera iz raja, a on je, pavši u grm kupine, prokleo njene plodove. Iako je reč o legendi, postoji i praktično objašnjenje – krajem septembra kupine često postaju prezrele, gorke ili sklone buđi.
Slična su bila i verovanja vezana za hleb, koji je oduvek bio simbol blagostanja i opstanka. U Francuskoj se, na primer, smatralo nesrećom staviti hleb na sto okrenut naopako, dok se u Ukrajini mrve nisu bacale u smeće kako se ne bi „prizvala glad“.
Sva ova verovanja danas se uglavnom posmatraju kao deo narodne tradicije i folklora, ali istovremeno otkrivaju koliko su naši preci poštovali prirodu, hranu i smenu godišnjih doba.