Postavljena spomen-ploča Miroslavu Gucunji u Somboru: Sećanje na čoveka koji je položio život na braniku otadžbine
U znak sećanja na život, hrabrost i žrtvu Miroslava Gucunje, Somborca koji je svoj život položio na braniku otadžbine 1999. godine, u parku koji nosi njegovo ime otkrivena je spomen-ploča.
Samom događaju u parku koji je nedavno rekonstruisan i dobio ime mladog heroja brojne okupljene pozdravio je državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nikola Vukelić.
- Najteže je govoriti pred porodicom palog borca, jer zaista se u tim situacijama, nikada emocije ne mogu pretočiti u prave reči. Sudbina je bila takva. Porodica Miroslava Gucunje može biti ponosna na njega jer je on heroj. Zahvaljujući ovoj spomen- ploči njegovo ime pamtiće se dok god ima Srba i Srbije. Na nama je da čuvamo sećanje i da pokažemo i dokažemo da njihove žrtve nisu bile uzaludne – rekao je državni sekretar Vukelić, a prilikom otkrivanja spomen- ploče porodici i okupljenima se obratio i general u penziji Miloš Đošan.
- Velika mi je čast što imam privilegiju da danas budem ovde. Spomen – poloča postavljena je na pravom mestu, mestu gde stasavaju mladi ljudi, kao što je i Miroslav bio mlad, kada je dao svoj život na braniku otadžbine. Otkrivanjem spomen-ploče Sombor je dao primer kako se odaje dužno poštovanje našim palim borcima – rekao je Đošan, koji je uz somborskog majordoma Antonia Ratkovića i majke palog borca, Kosane, otkrio spomen ploču.
Miroslav Gucunja rođen je 25. novembra 1978. godine u Somboru, od oca Kristivoja i majke Kosane. Odrastao je u Somboru, a 17. marta 1999. godine upućen je najpre u Prištinu, a potom biva raspoređen u Đakovicu. Odatle se poslednji put telefonom javio svojoj majci i porodici. Miroslav Gucunja bio je na dužnosti nišandžije na protivavionskom topu u sastavu 52. artiljerijsko-raketne brigade PVO. Prema informacijama dostavljenim porodici, prilikom povlačenja iz skloništa jedan vojnik je stao na nagaznu minu, a Miroslav se vratio da ga izvuče i dovuče u rov. Potom je krenuo po medicinsku pomoć, kada je od dejstva kasetne bombe smrtno stradao. Njegovi posmrtni ostaci su 26. maja 1999. godine su predati porodici, a ranjeni vojnik je preživeo.