Koliko naši sugrađani troše na održavanje pasa?
Budući da je naš grad prvi u Srbiji godine dobio samouslužnu kupaonicu za pse, jasno je da su Novosađani najdomišljatiji u pronalaženju načina na koji će istovremeno da ugode i svojim ljubimcima i sebi.
Ove kupaonice omogućile su vlasnicima pasa da sami brzo i lako okupaju, osuše, očetkaju ljubimce, a da nakon toga ne provode sate sređujući nered u kupatilu i stanu.
- Mi smo samouslužna kupaonica uz mogućnost usluge, pa funkcionišemo na zakazivanje - kaže vlasnica kupaonice „Dog Wash Bubble„ Sanja Novak. - Početna ideja je bila da vlasnici sami tretiraju svoje pse, jer ih oni najbolje i poznaju, ali kako su ove kupaonice i automatske kade bile poptpuni novitet u gradu, prepoznali smo potrebu sugrađana za asistencijom.
Ukoliko vlasnik ipak odluči da sam sredi ljubimca, procedura nije toliko komplikovana. Prvi korak je odevanje kecelje, potom, da bi se pokrenula automatska kada, korisnik je dužan da ubaci novčanicu. Jedan sat tretmana košta 500 dinara. Tokom tretmana dostupne su usluge kupanja i četkanja, šampon, tretman protiv buva i krpelja, a potom i regenerator, ispiranje i fen. Opcije se biraju pritiskom na tastere. Ukoliko se korisnici ipak odluče za uslužni tretman, cena zavisi od veličine psa i kreće se od 750 do 2.000 dinara.
Studija i saloni za negu i ulepšavanje pasa sve su zastupljeniji u Novom Sadu, a kako svaki od njih uglavnom dobro posluje, jasno je da ove usluge ima ko i da plati. Tako najbolji čovekov prijatelj u salonima širom grada može da se okupa, a potom i isfenira po ceni od oko 800 do 2.000. Tu je i trimovanje koje košta od 1.500 do 3.000 i šišanje mašinicom od 1.500 do 2.000. Usluga rašćebavanja dlake je vrlo aktuelna i košta oko 1.000, dok razni manikiri i pedikiri, takozvani higijenski tretmani za pse, staju oko 500 dinara. Mnogo je pasa kojima vlasnici obezbeđuju život na visokoj nozi, pa tako, najčešće psi bele i svetle dlake, mogu i da farbaju dlaku. Ova usluga košta oko 1.000 dinara. Vlasnici velike kraljevske pudle moraće naročito da se istroše, jer sređivanje ove rase košta oko 4.000 dinara. Očigledno je da navedene cene predstavljaju dodatni udar na kućni budžet.
Ovako sređeni i više su nego spremni za šetnje, a budući da je internet poplavljen uslužnim oglasima za šetanje pasa, uvek će neko da im pravi društvo. Ove usluge plaćaju se na sat i uglavnom koštaju od 200 do 300 dinara.
Ukoliko su vlasnici prinuđeni da otputuju na kraće ili duže vreme ili da udome svog psa trajno, na raspolaganju su im razni hoteli, pansioni i privatni smeštaji za pse. Tako su kreatori pansionia „Darvin” u sklopu postojeće veterinarske ambulante odlučili da otvore i hotel u vidu deset bokseva.
- Vlasnici kod nas ostavljaju pse ponekad na samo jedan dan, a često i na šest meseci do godinu dana - otkriva direktor pansiona Vladimir Ćurčić. - Razlog uglavnom budu putovanja. Trenutno vodimo brigu o psu čiji su vlasnici otputovali u Australiju pre dva meseca i, uskoro se, nakon sređivanja dokumentacije, vraćaju i vode ga sa sobom.
Cena celodnevnog smeštaja košta 1.200 dinara. Ukoliko psi dospevaju u hotel na duže vreme, vlasnici ostvaruju pravo na popuste, pa mesec dana boravka košta oko 200 evra. Pošto pas treba da koristi hranu na koju je navikao, osoblje pansiona apeluje na vlasnike da istu donose sami i tako poštede pse stomačnih i drugih problema. Trenutno pansion broji deset pasa, tri mačke, četiri ptice i jednog zeca.
Svedočenja o brizi pasa u našem gradu su često veoma oprečna. Dok s jedne strane, desetine njih lutaju gradom osuđeni na dobru volju osoblja u restoranima i prolaznika da im na ulicu bace komad hrane, drugima vlasnici farbaju dlaku, odevaju ih i vode u luksuzne pansione i hotele. Shodno tome, postavlja se pitanje u kojoj meri ljudi zapravo vole svoje „najbolje prijatelje„, a u kojoj je posedovanje isti samo stvar pomodarstva.
D. Klašnja