IZA ZIDOVA KOJI PAMTE VEKOVE
VLADIČANSKI DVOR ŠAPUĆE PRIČE O EPISKOPIMA, ŽABAMA I ZABORAVLJENIM VREMENIMA Svedok burne istorije, duhovnog života i kulturnog nasleđa Novog Sada
U samom srcu Novog Sada, na kraju Zmaj Jovine ulice, stoji jedna od najznačajnijih gradskih znamenitosti – Vladičanski dvor, sedište episkopa bačkog.
Ovo zdanje nije samo arhitektonski biser, već i svedok burne istorije i duhovnog života grada
Prvi episkopski dvor na ovom mestu podignut je još 1741. godine po nalogu vladika Visariona Pavlovića, u neposrednoj blizini novoizgrađene Saborne crkve.
Tadašnja lokacija bila je okružena vlažnim rukavcima Dunava, što je stvaralo prirodne izazove – veliki broj žaba i nedostatak sunčeve svetlosti često su kvarili udobnost stanovanja episkopa.
Novi dvor nakon razaranja
Hroničar Mihajlo Polit-Desančić krajem XIX veka o tome je beležio sa dozom humora, ističući kako je „smrad i dreka“ žaba bila stalna neprijatnost.
Dvor je, nažalost, stradao tokom bombardovanja 1849. godine, a gradska javnost se nije mnogo žalostila zbog njegovih nedostataka i nepovoljne lokacije.
Ideja o novom dvoru javila se skoro odmah nakon razaranja. Projekat je osmislio Vladimir Nikolić 1899. godine, arhitekta koji je bio član bečkog kluba profesora Teofila Hanzena. Uticaj bečke škole vidljiv je u svakom detalju fasade – simbioza vizantijskih i istočnjačkih elemenata obogaćena je motivima srpskih srednjovekovnih manastira, kao što su bifore i trifore.
Mirna Bačka
Zbog spora oko patrijarhovog protežiranja svog kumčeta, Nikolić je dozvolio da projekat formalno potpiše Ferenc Rajhl, ostavljajući komičan komentar: „Napravio sam plan, Rajhl je potpisao, dvor se gradi i mirna Bačka.“
Velika rezidencija bačkog episkopa završena je 1901. godine. Svečanost otvaranja bila je prilika za okupljanje najvažnijih ličnosti tog vremena – pored patrijarha i vladika, prisutni su bili Pavle Peter kao predstavnik austrougarskih vlasti i Ilarion Ruvarac, ugledni književnik, istoričar i duhovnik. Od tada, dvor postaje mesto ne samo administracije, već i duhovnog i kulturnog srca grada.
Današnji izgled fasade Vladičanskog dvora pleni prolaznike svojom bogatom dekorativnom plastikom i romantičnim duhom starog gradskog jezgra. Bifore i trifore podsećaju na arhitekturu studeničkih manastira, a kombinovanje vizantijskih, istočnjačkih i srpskih srednjovekovnih elemenata čini ga arhitektonskim remek-delom. Unutrašnjost dvorca i dalje zadržava dostojanstvo episkopske rezidencije, smeštajući danas sedište episkopa bačkog Irineja Bulovića, jednog od najobrazovanijih sveštenika Srpske pravoslavne crkve i profesora Bogoslovskog fakulteta u Beogradu.
Zmaj umesto krsta
Ispred dvorca nalazi se spomenik Jovanu Jovanoviću Zmaju, postavljen 1984. godine. Na mestu nekadašnjeg krsta od ružičastog mermera, pesnik je prikazan u prirodnoj veličini, u trenutku svoje svakodnevne šetnje istim sokakom.
Ovaj spomenik danas predstavlja centralnu tačku proslava Zmajevih dečjih igara, koje okupljaju mlade i stare u čast jednog od najvoljenijih srpskih pesnika.
Vladičanski dvor nije samo zdanje – to je simbol spoja istorije, kulture i duhovnosti Novog Sada, mesto gde prošlost i sadašnjost prožimaju gradski ambijent i plene svaki pogled prolaznika.
R. D.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.