Laslo Šuranji spreman za nove izazove
Srpski sportisti doneli su naciji mnogo radosti osvajanjem medalja na Olimpijskim i na Paraolimpijskim igrama u Rio de Žaneiru. Mnogo smo očekivali od stralaca
i na jednom i na drugom takmičenju, ali je medalje u ovom trofejnom sportu doneo jedino Laslo Šuranji, zlato i bronzu sa Paraolimpijskih igara, što su prva odličja još od 1996. godine u streljaštvu za osobe sa invaliditetom. Tada je u Atlanti Ružica Aleksov pogodila zlato i srebro. Uz zlato puškom u trostavu zabeležio je i paraolimpijski rekord, a sve to nije slučajnost jer je ovaj Novobečejac zavoleo streljaštvo i pre nego što je doživeo nezgodu koja ga je vezala za kolica.
- Još kao srednjoškolac sam se oprobao u ovom sportu i verovao sam da mi dobro ide, ali tadašnji trener mi je rekao da nisam talentovan. Međutim, sudbina je htela drugačije. Doživeo sam nezgodu prilikom skoka u vodu pre dvadesetak godina, a onda sam se pre 15 godina vratio streljaštvu i rezultati su počeli da stižu – kaže Šuranji.
Njegov trener Dragan Marković je rekao pre odlaska na Paraolimpijske igre da je Laslo spreman za tri finala i da se nada bar jednom odličju.
- Bili smo sigurni za tri finala, jer su mi te tri discipline primarne i postizao sam dobre rezultate ove godine. Nisam smeo unapred ništa da izjavljujem. Kada se uđe u finale sve je moguće. To se videlo i u mom prvom finalu gde sam ja sve vreme vodio i mislili smo da ću osvojiti medalju, ali nisam uspeo. Sva sreća pa sam se vratio i sledeće dve discipline uspeo sam da uzmem odličja.
Očekivale su se medalje i od njegovih kolega strelaca, ali oni nisu uspeli da do njih dođu.
-Svi su bili spremni kao i ja, ali streljaštvo je specifičan sport. Psiha čoveka mnogo utiče na rezultat, tako oni nisu uspeli da dožive te Paraolimpijske igre kao jedno obično takmičenje i da otpucaju svoje rezultate. Meni je drago što ja jesam zbog našeg sporta i selektora koji je nama svima ukazao poverenje i dugo je čekao ova odličja. I moje kolege su dobri strelci i kako njima tako i meni ostaje da treniramo. Možda će oni na sledećem takmičenju uspeti, a ja neću. Sve je to sport.
Šuranjiju će novčana nagrada za osvojenu zlatnu medalju biti od velike pomoći.
- Živim sa roditeljima i nagrada za osvojeno zlato mnogo mi znači. Država brine o nama sportistima, redovno primam stipendiju. Nastaviću i dalje vredno da treniram, jer se streljaštvom bavim iz ljubavi. Novac će mi samo pomoći da se više fokusiram na to što volim.
Šuranji se već vratio na vatrenu liniju, pred njim su novi izazovi.
- U 2017. su svetski kupovi, a godinu dana kasnije i Svetsko prvenstvo u Koreji. Tamo ću prvi put imati priliku da ispunim kvotu za sledeće Paraolimpijske igre u Tokiju 2020. godine - najavio je Laslo Šuranji.
Gordana Malenović