BROJKE SU PORAŽAVAJUĆE Srbija godišnje gubi grad SVE MANJE BEBA, SVE VIŠE STARACA
Srbija godišnje gubi grad veličine Kikinde, a broj stanovnika smanjen je za više od 660.000 u poslednjih 10 godina, pokazuju statistički podaci.
U prvoj polovini ove godine rođeno je skoro 1.500 beba manje nego u istom periodu prošle godine, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku.
"Bilo bi dobro da je taj pad manji. Videćemo drugu polovinu godine. Najviše beba se, inače, rađa u julu, avgustu i septembru. Prosečna starost majke koja se odlučuje na rađanje je 29 godina", navodi Gordana Bjelobrk iz Republičkog zavoda za statistiku.
Jovana Ružičić iz Centra za mame kaže da država može da uradi puno toga da podstakne rađanje, najpre da da obezbedi sistem koji funkcioniše, da se svi zakoni poštuju i da svako može da ostvari svoja prava.
"Puno naših zakona jeste ok, ali kada dođe do primene, ne ispadne uvek tako kako bi trebalo. Na primer u porodilištima, zakoni govore da bi žene trebalo dobro da se tretiraju, ali iskustva pokazuju da svaka 10. žena u Srbiji bira da nikada više ne postane mama zbog iskustva koje je imala u porodilištu", objašnjava Jovana Ružičić.
Ružičić navodi da uslovi zavise od porodilišta do porodilišta.
"Ima porodilišta gde su uslovi zaista dobri i nekih gde apsolutno nisu dobri i sve između toga, ali ono što ipak ostavlja najveći utisak kako su se žene tretirale", napominje Ružičić.
Centar za mame se zalaže da država stimuliše povratak žene na posao.
"Država bi mogla da pomogne time što će otpisati deo poreza i doprinosa na njenu platu posle porodiljskog i time zaštiti tu ženu da ne dobije otkaz. Trebalo bi da imamo više vrtića i budu namenjeni i slobodni i za decu čiji roditelji ne rade, da bi mogli da se zaposle", kaže Ružičić.
Svi treba da radimo, dodaje Jovana Ružičić, na većoj rodnoj ravnopravnosti.
"Žene ne rađaju zato što najveći deo toga moraju da urade same, a ne bi smelo da bude tako. I tate mogu isto što i mame i hajde da ih podržimo", navodi Ružičić.
Stanovništvo sve starije
Osim što nas je sve manje, stanovništvo nam je sve starije, pa se očekuje da će 2041. godine svaki četvrti stanovnik biti stariji od 65 godina. Znatno je smanjen i broj žena u reproduktivnom dobu.
"Godine 2025. godine imaćemo 5,2 miliona stanovnika. Bićemo prosečno stariji za 2 do 3 godine. Prosečna starost stanovništva biće 46,4 godine. Polovina stanovništva živeće u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Novom Pazaru. Povećava se broj opština sa manje od 5 000 stanovnika i sa od 5000 do 10 000 stanovnika, kaže Gordana Bjelobrk iz Republičkog zavoda za statistiku.
Između dva poslednja popisa, 2011. i 2022. godine, broj stanovnika u Srbiji smanjen je za više od pola miliona. Sada već taj broj premašuje 660.000 stanovnika. Svake godine, u proseku izgubimo grad veličine Kikinde. Oko 85 odsto zbpog negativnog prirodnog priraštaja - godišnje više umrlih nego živorođenih, a razliku čine migracije.
Koliko je ljudi napustilo zemlju
Godišnje u proseku 11.000 ljudi više ode iz Srbije nego što se vrati u zemlju.
"Između dva poslednja popisa Srbiju je napustilo oko 147.000 stanovnika. Prosečna starost ljudi koji odlaze u inostranstvo je između 30 i 35 godine. Najčešće odlaze u Evropu. Vraćaju se posle određenog perioda. Povratnici u proseku imaju 44 godine", objašnjava Bjelobrk.
Stručnjaci kažu da veliki narodi ne moraju da strahuju toliko od doseljavanja drugih naroda kao radne snage. Imamo li mi razloga da strahujemo - ima li pokazatelja da bi Srbi u narednih 50 ili 100 godina mogli da postanu manjina u sopstvenoj zemlji ili da čak nestanemo kao narod?
Demograf Vladimir Nikitović kaže da niko ne zna šta će biti za 50 ili 100 godina.
"Ako posmatramo prethodnih 100 godina, vidimo da su desile toliko dramatične migracione promene koje niko nije mogao da pretpostavi. Trendovi pokazuju da će se desiti smanjenje broja stanovnika u Srbiji i udela dominatne etničke grupe, tj. Srba, u populaciji. To je nešto što je tipično i za čitav ovaj region u kome živimo, objašnjava Nikitović".
Negativan prirodni priraštaj više od 30 godina
Gordana Bjelobrk iz Repubčičkog zavoda za statistiku navodi da prema popisu iz 2022. godine u Srbiji živi oko 5.400.000 Srba.
"To je oko 81 procenat ukupne populacije. Godine 2011. ih je bilo oko 5.900.000. Kada govorimo o 2022. godini, na drugom mestu su Mađari, zatim Bošnjaci, Romi, a sve ostale nacionalne manjine imaju udeo manji od jednog procenta", kaže Bjelobrk.
Trend da godišnje imamo više umrlih nego živorođenih počeo je 90-ih. Više od 30 godina pogođeni smo negativnim prirodnim priraštajem.
Prema rečima demografa Vladimira Nikitovića početak negativnog prirodnog priraštaja registrovan je već 1989. godne u Vojvodini.
"To se nije dogodilo preko noći. To je rezultat toga što već 100 godina nijedna generacija nije dostigla prostu reprodukciju, da imate dvoje dece, koliko god mi mislili da jeste. Mi smo za vreme Drugog svetskog rata imali nagli pad, normalno, a onda smo imali taj kompenzacioni period koji je bio vrlo kratak, kraći nego u mnogim drugim državama i to jeste zapravo bio početak demografske krize na koju su tadašnji demografi upozoravali", kaže Nikitović.
Nikitović napominje da ni u vreme SFRJ nije postojala prava populaciona politika.
"Mi tada čuvenu demofrafsku dividendu, višak radne snage, nismo mudro iskoristili nego smo se njega otarasili, radnici na privremenom radu u inostranstvu. Dok su zemlje Zapadne Evrope, kod kojih je čak duže trajao taj kompenzacioni period fertiliteta, već tada znajući da su ti trendovi očigledno takvi, krenuli sa postepenim uvozom radne snage", kaže demograf Vladimir Nikitović.
Ni u poslenđih 20 godina, ocenjuje Nikitović, mere za povećanje broja stanovnika, nisu odgovarajuće.
"Ove mere u poslednjih 20 godina su isto gašenje požara zato što su fokusirane samo na jedan segment, koji nije nebitan, ali faktori koji utiču, ako govorimo samo o fertilitetu, su složeni i ne možete samo na jedan set faktora uticati i očekivati da ćete imati izvesno neki rezultat. Ti rezultati koje mi vidimo, to je blagi porast trećeg i četvrtog deteta u porodici, ali kod niskog obrazovanih, tako da to nisu neki rezultati koji mogu omogućiti ono što bismo kao društvo želeli", objašnjava Nikitović.
Kako povećati broj stanovnika
Države pribegavaju bržim rešenjima - praktično broj stanovnika povećavaju dovođenjem radne snage iz inostranstva, a manje se igra na kartu prirodnog obnavljanja stanovništva.
"To jeste brža varijanta. Vi ako igrate na poboljšanje prirodnog faktora, treba vam 20-25 godina da ta deca, koja bi se rodila u većem broju, dospeju na tržište rada, što je ključni faktor. U tom periodu mi imamo manjak, kao i sve ove druge zemlje", kaže demograf Vladimir Nikitović.
Nikitović kaže da ako posmatramo šta se događa u Zapadnoj Evropi u poslednjih pola veka, oni sigurno nisu želeli da menjaju na taj način niti im je to bila početna ideja da menjaju strukturu svog stanovništva, ali su bili prinuđeni da uvoze radnu snagu iz drugih kulturoloških krugova, iz nekih udaljenijih predela i da su se čak najpre okrenuli bližim, kao što je Balkan.
Država donosi razne podsticajne mere za rađanje dece. Republički zavod za statistiku prate efekte i o tome obaveštava nadležne. Gradovi i opštine bi mogli više da rade na polju podmlađivanja stanovništva.
Moraju samoinicijativno da donose mere, da shvate ozbiljnost situacije na lokalnom nivou i da probaju mladim ljudima da daju neke podsticaje, najpre da ostanu na toj teriotoriji, a onda da se odluče da postanu roditelji", smatra Bjelobrk.
Po Zakonu o finansijskoj podršci porodici s decom, na primer, žena iz Nemačke koja u našoj zemlji rodi dete i ima status stalno nastanjenog stranca dobiće 500.000 dinara za prvo dete kao i žena iz Srbije.
Što se tiče i teorije i prakse iz demografije, to mi stalno govorimo donosiocima odluka, ta mera za prvo dete nije nužna ta pomoć, tek od drugog i trećeg. To je izuzetno veliki izdatak, a suštinski ne menja ništa, naglašava demograf Vladimir Nikitović.