„ČUDO JASENOVCA“ PREDSTAVLJENO U DOMU VOJSKE: Knjiga Darka Zlojutra kao svedočanstvo, opomena i pobeda života
BEOGRAD: U prepunoj sali Doma Vojske Srbije u Beogradu, održana je promocija romana „Čudo Jasenovca“, novog dela pisca, publiciste i novinara Darka Zlojutra, koje donosi duboko ličnu i istorijski utemeljenu priču o stradanju Srba u logoru Jasenovac.
„Ovde je pre svega reč o mom poštovanju prema mojoj porodici, prema precima koji su stradali u Jasenovcu. 96 članova moje familije ubijeno je u Jasenovcu. Moj deda je preživeo logor Stara ciglana. Ovo je moj omaž njima. Bilo je momenata kada sam želeo da odustanem, ali me je neka sila gurala“, rekao je Zlojutro.
Knjiga „Čudo Jasenovca“ pisana je na osnovu živih svedočanstava, i kako autor navodi – ona nije knjiga o mržnji ili zločinima, već poruka pobede života nad smrću:
„Nisam želeo da pišem o mržnji. Ova knjiga nosi poruku. Narod sa Kozare i Podkozarja je, uprkos planu da bude istrebljen, opstao i sačuvao svoje ime i prezime. Zato je ovo čudo.“
Promocija je počela izvođenjem monodrame „Tuga koja traje cijeli život“, u izvođenju glumice Maje Kolundžije, a po tekstu Dobrila Kukolj, žene koja je preživela Jasenovački logor. Nastup je ostavio snažan utisak – bez suvišnih reči, svedočenje je govorilo u ime svih čiji se glasovi više ne čuju.
Usledilo je obraćanje Danijela Kulačina, predstavnika izdavačke kuće „Poredak“, koji je naglasio da je kultura sećanja preduslov za opstanak jednog naroda.
„Narod koji ne pamti – ne postoji. Sećanje je obaveza prema mrtvima, ali i prema živima i onima koji tek dolaze.“
Pisac Slaviša Pavlović opisao je knjigu kao „ključ za razumevanje stradanja, života i istrajnosti“, dok je teolog Nebojša Lazić ukazao da žrtve Jasenovca nisu brojevi, već ljudi – sa imenima, licima, decom i porodicama.
„Zaborav vodi u ponovno stradanje. Sećanje je naš duhovni štit“, poručio je Lazić.
Darko Zlojutro istakao je da je, osim porodičnih gubitaka, knjigu posvetio deci sa Kozare, najnedužnijim žrtvama:
„Ovu knjigu nisam posvetio samo svom dedi. Posvetio sam je deci Kozare koja su stradala u Jasenovcu.“
Roman „Čudo Jasenovca“ prati dve sudbine – jednu iz 1941. godine i drugu nekoliko decenija kasnije, kroz potomke preživelih. Priča je, kako ističu organizatori, jednako potresna koliko i inspirišuća – svedočanstvo o preživljavanju, ali i duhovnoj i nacionalnoj obnovi.
Događaj u Domu Vojske Srbije nije bio samo promocija. Bio je zajednički čin pamćenja. I podsetnik da se ne zaboravlja – jer, kako reče Zlojutro: „Živ je svako ko nije zaboravljen.“