TEMA „DNEVNIKA”
(VIDEO) KAD VATRA PROĐE ZAPOČINJE BORBA ZA OPORAVAK PROSTORA KOJI VIŠE NIKADA NEĆE BITI ONAKAV KAKAV SMO POZNAVALI Deliblatsku peščaru čekaju decenije obnove
Više od 3.500 hektara u Deliblatskoj peščari, prema dosadašnjim informacijama, zahvaćeno je požarom koji još nije u potpunosti stavljen pod kontrolu.
Svi se i dalje bore sa vatrenom stihijom, ali zaposleni u JP „Vojvodinašume“, osim što su danonoćno na terenu, kao upravljači ovim zaštićenim područjem, u koraku sa plamenom, razmišljaju o onome što dolazi kada i poslednji bude ugašen – kako utvrditi stvarne razmere štete, zaštititi ono što je preživelo i obnoviti ekosistem, jednog od najvrednijih područja Srbije.
Deliblatska peščara je specijalni rezervat prirode koji ima razvijenu protivpožarnu infrastrukturu. Postoji 873,6 kilometara protivpožarnih pruga i proseka, kao i 420 kilometara mekih puteva i 35,6 kilometara asfaltnih puteva. Standardno projektovane protivpožarne pruge široke su između šest i 10 metara. Kada je postalo jasno da one u aktuelnim uslovima nisu dovoljne, pristupilo se vanrednom proširivanju. Teške mašine radile su neprekidno i napravile oko 67 kilometara pruga širine od 30 do čak 100 metara. Ni one, međutim, nisu mogle da zaustave požar. Temperatura, vetar i aktivnost podzemnog požara stvorili su uslove u kojima je bilo gotovo nemoguće zaustaviti vatreni talas.
Sistem monitoringa nije zakazao
Deliblatska peščara je jedno od retkih područja koje još od 2006. godine ima video – nadzor za ranu detekciju požara. U prethodnim godinama omogućavao je da se požari brzo uoče i ugase. Ove godine dodatno je modernizovan, i u sistem su uključene dve termalne kamere, koje omogućavaju preciznije podatke i predikcije, a napravljena je i nova kontrolna soba koja radi 24 časa. Tokom aktuelnog požara dodatnu podršku pružao je Nacionalni inteligentni monitoring šuma Republike Srbije.Sistem je omogućio prikupljanje podataka o temperaturnim anomalijama koje mogu biti posledica požara, ali i predlaganje scenarija mogućeg širenja na osnovu klimatskih parametara. Ti podaci korišćeni su kao podrška logistici i donošenju strateških odluka tokom gašenja. U „Vojvodinašumama“ zato ne smatraju da je postojeći sistem zakazao. Naprotiv, ocenjuju da imaju jedan od najsavremenijih sistema video – nadzora zemljišta, koji uz odgovarajuće platforme zasnovane na veštačkoj inteligenciji može dalje da se razvija u još efikasniji sistem ranog otkrivanja požara. Stoga ovaj požar ne smatraju posledicom neodgovarajućeg upravljanja prostorom, već posledicom dugog sušnog perioda, niske vlažnosti vazduha i nepredvidivosti vetrova.
Po dosadašnjim saznanjima upravljača, požar je zahvatio površine pod prvim, drugim i trećim stepenom zaštite. To, ocenjuju u „Vojvodinašumama“, predstavlja nemerljiv gubitak za vrste i staništa.
– Na opožarenim površinama stradao je deo biljnog i životinjskog sveta, prekinuti su pojedini lanci ishrane, a uništena su direktna staništa i gnezdilišne teritorije. Pretpostavlja se da je deo krupnijih sisara i ptica uspeo da se spase prelaskom u neopožarene delove. Za brojne sitnije i sporije vrste, međutim, posledice bi mogle biti mnogo teže. Posebno su ugrožene populacije tekunice, slepog kučeta i drugih vrsta karakterističnih za ovo područje. A ni životinje koje su preživele neposredni udar vatre nisu bezbedne. Njihov problem sada je spaljeni prsotor, jer nema dovoljno hrane, zaklona ni mesta za podizanje mladih. Spaljivanjem vegetacije menjaju se vlažnost i temperatura zemljišta, što može dodatno ugroziti opstanak faune tokom meseci koji dolaze – ističu iz ovog preduzeća.
U požaru su se našle i zone u kojima rastu neke od najznačajnijih biljnih vrsta Deliblatske peščare – banatski božur, pančićev pelen, peščarsko smilje i kleka – jedini samonikli četinar Panonske nizije. Koliki je deo tih populacija stradao, neće se znati dok se teren ne pregleda.
– Dok se čeka da teren bude bezbedan za detaljan monitoring, za preživele životinje preduzete su hitne mere. Otvorene su sve kapije ograđenih delova lovišta, ali i čitavi frontovi ograda, kako bi divljač mogla nesmetano da se povuče u refugijume i delove koji nisu zahvaćeni požarom. Interventno je napravljen plan i uspostavljen sistem pojenja. Trenutno je aktivno šest pojila, dok se na još 28 voda doprema cisternama, te divljač ima na raspolaganju 34 pojila. Tamo gde postoji potreba, obezbeđuje se i dohrana. I to je samo jedna od hitnih mera. Dugoročno, međutim, biće potrebno utvrditi kako se promenila struktura celog ekosistema – kažu u „Vojvodinašumama”.
Čaušić: Stiže pomoć EU
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i i načelnik Sektora za vanredne situacije Luka Čaušić izjavio je da je situacija u Deliblatskoj peščari trenutno stabilnija, ali da kiše nema ni na vidiku, da se očekuje ponovno jačanje vetra, te da je prioritet zaštita naselja i ljudskih života. „Potpuno gašenje ovog požara, bez neke jesenje kiše koja traje danima, neće se desiti", rekao je Čaušić i dodao da bi na ovom području mogla da budu potrebna ozbiljna dežurstva možda i do Nove godine. On je potvrdio da je Republika Srbija aktivirala je Mehanizam civilne zaštite Evropske unije čiji je član, nakon čega je prihvatila ponudu EU za pomoć u borbi protiv požara. Čaušić je precizirao da se radi o četiri helikoptera Black Hawk iz strateških rezervi, kojim direktno raspolaže Evropska komisija i koji su raspoređeni u Rumuniji, Češkoj i Slovačkoj. Uz to prihvaćena je ponuda Nemačke, koja šalje vatrogasno spasilački tim od 55 članova i 24 vozila, dok će Rumunija uputiti tim od 69 članova i 15 vozila. „Helikopteri i timovi će biti angažovani prvenstveno u rejonu Deliblatske peščare, kao i potencijalno na drugim delovima Republike Srbije u slučaju potrebe", izjavio je Čaušić.
Osnovna, zaštitna funkcija Deliblatske peščare kao specijalnog rezervata prirode neće se menjati. Menjaće se, međutim, prioriteti upravljanja. Sa aktivne zaštite, koja je do sada bila dominantna, težište će biti pomereno na sanaciju opožarenih površina, obnovu staništa i ponovno uspostavljanje živog sveta na prostoru koji je vatra promenila za samo nekoliko dana. Ali pre bilo kakve sadnje, obnove ili intervencije, moraće da se utvrdi šta je zapravo ostalo iza požara.
– Sistemski monitoring biodiverziteta biće moguće sprovesti samo delimično tokom 2026. godine. Plan je da se obuhvati što više ključnih staništa i vrsta, posebno endemične i najvažnije strogo zaštićene vrste. Biće potrebno sagledati i stanje okolnih, neopožarenih staništa, jer je i na njima moguće očekivati posledice, od promena u kretanju životinja, do promena odnosa među vrstama. To će zahtevati velike ljudske, stručne i finansijske resurse, jer je reč o prostoru od više hiljada hektara – poručuju iz „Vojvodinašuma”.
Na opožarenim površinama stradao je deo biljnog i životinjskog sveta, prekinuti su pojedini lanci ishrane, a uništena su direktna staništa i gnezdilišne teritorije. Pretpostavlja se da je deo krupnijih sisara i ptica uspeo da se spase prelaskom u neopožarene delove
Priroda će, kada se požari zaustave, na zgarištu početi da reaguje gotovo odmah. Prva ozbiljnija kiša može pokrenuti ekološku sukcesiju. Travna staništa mogu relativno brzo da se obnove, a na pojedinim mestima požar bi čak mogao da doprinese stvaranju otvorenih peščarskih staništa kojih poslednjih godina nije bilo dovoljno. Ali kada je reč o šumskim staništima, obnova će biti spor i dugotrajan proces. Biće potrebne decenije. „I to je možda najjednostavniji opis onoga što sada čeka Deliblatsku peščaru”, naglasili su stručnjaci u „Vojvodinašumama”. A jedan od važnih principa buduće obnove biće prirodna regeneracija tamo gde je moguća, no ni priroda ne garantuje nužno željeni ishod. Naime, opožarene površine mogu brzo zauzeti manje poželjne i invazivne vrste. Zato će deo područja morati aktivno da se obnavlja i usmerava.
U „Vojvodinašumama“ zato najavljuju potpuno novi pristup – adaptivno planiranje i adaptivno upravljanje.
– Naglasak će biti na izboru autohtonih vrsta koje mogu da odgovore na sve učestalije sušne periode, ali i na razmatranju koncepta mozaičnosti različitih tipova staništa. To znači da buduća Peščara možda neće biti obnovljena tako da izgleda identično kao pre požara, već će biti potrebno pronaći način da bude otpornija na ono što dolazi. Peščara je već pokazala koliko klima može da bude surova, a uslovi za obnovu biće izuzetno teški, s obzirom na to da ovde, u ekstremnim uslovima, temperatura pri samom tlu može da dostigne neverovatnih 60 stepeni Celzijusa. Reč je o bezvodnom prostoru sa ekstremnim klimatskim uslovima. Zato će i tehnologija obnove morati da se prilagođava. Suše su sve duže, temperature sve više, a rizik od velikih požara sve veći, te će za potrebe buduće strategije biti potrebno kombinovati promene u načinu upravljanja šumama, bolje zadržavanje vlage u zemljištu, protivpožarne koridore, promenu strukture vegetacije, monitoring i savremene tehnologije – naglasili su u ovom preduzeću.
Prvi korak - snimiti zgarišta
U „Vojvodinašumama“ naglašavaju da ih, kada požar konačno bude ugašen, a teren bezbedan za ljude, čeka detaljan pregled zgarišta. Licencirani inženjeri šumarstva, koji su u preduzeću zaduženi za izradu planske dokumentacije, kombinovaće ortofoto snimke bespilotnih letelica sa snimanjem GPS uređajima na terenu. Tek tada biće moguće precizno definisati konačnu opožarenu površinu. Posle snimanja uslediće monitoring nastale štete. Biće sagledano stanje šumskih sastojina, vegetacije, prioritetnih staništa, flore i faune, zemljišta i svih drugih elemenata ekosistema. Celo opožareno područje biće mapirano i georeferencirano, a šteta će biti utvrđena na tri nivoa: numerički, finansijski i opisno. Na osnovu tih podataka biće definisane mere koje će se grupisati u tri osnovna pravca: sanaciju i stabilizaciju zemljišta, podsticanje prirodne regeneracije i aktivnu obnovu šumskih sastojina, ali i drugih staništa. Tek tada moći će da se napravi sveobuhvatan sanacioni plan, koji će biti jedan od najvažnijih dokumenata za budućnost Deliblatske peščare.
Klimatski kontekst ovog požara ne može se zaobići. Od 21. jula, a prema njihovoj proceni i tokom značajnog perioda pre toga, na području Deliblatske peščare gotovo da nije bilo kiše. Prosečne maksimalne dnevne temperature bile su između 33 i 36 stepeni, uz ekstreme od 40 do 42 stepena u najtoplijim danima. Bilo je nekoliko lokalnih i kratkotrajnih pljuskova, ali količina vode koju su doneli bila je zanemarljiva, jer je peskovito tlo Peščare tu vlagu upilo, i izgubilo za samo nekoliko sati, a suša se zato neprekidno produbljivala.
Više od 3.500 hektara, prema poslednjim podacima, zahvaćeno je požarom koji još nije u potpunosti stavljen pod kontrolu. U „Vojvodinašumama“ ne smatraju da je zakazao postojeći sistem video–nadzora zemljišta niti da je vatrena stihija posledica neodgovarajućeg upravljanja prostorom, već da su za pošast odgovorni dug sušni period, niske vlažnosti vazduha i nepredvidivosti vetrova
– Požar će uticati i na postojeće projekte koje realizujemo. Jedan od njih je „Horizon CiROCCO”, u okviru kog se sa partnerima iz Grčke, razmatra prilagođavanje strategije za mrežu senzora za praćenje kvaliteta vazduha. Posle požara posebno će biti značajno praćenje parametara poput PM2.5 i PM10 čestica. Projekti „REBIOFORESTS”, „Siga2Kazuk”, „CiROCCO” i „AInspec” takođe će biti sagledani kroz iskustvo ovog požara, ali uz jednu važnu ogradu. Naime, oni se prvenstveno bave problematikom poplavnih šuma, pa njihova konkretna tehnološka rešenja nisu direktno primenljiva na Deliblatsku peščaru, ali se mogu, međutim, koristiti principi planiranja gazdovanja šumama – kažu iz JP „Vojvodinašume”.
Vatra odnela vegetaciju, vetar može oduvati pesak
Jedan od rizika koji se posebno izdvaja jeste eolska erozija. Decenijama je upravljanje Peščarom bilo usmereno i na „vezivanje i smirivanje“ peska. Posle požara, međutim, na mestima gde je vegetacija nestala, postoji mogućnost da vetar ponovo počne da raznosi podlogu. To je problem koji Deliblatska peščara dugo nije imala u ovakvom obimu. Zbog toga će sanacija zemljišta biti jedan od prioriteta. Kontrolisane mere uklanjanja lako zapaljive vegetacije već su primenjivane na pojedinim delovima Peščare. Jedan od primera je uklanjanje gloga sa stepskih staništa. Ta mera se sprovodi od 2007. godine, a revitalizovano je više od 250 hektara stepskih staništa. I tradicionalna ispaša predstavlja jednu od mera kojima se utiče na količinu vegetacije. Ali fizičko uklanjanje sve lako zapaljive vegetacije na gotovo 35.000 hektara jednostavno nije organizaciono i logistički izvodljivo. Međutim, ni tu nema jednostavnih rešenja, jer ono što iz perspektive zaštite od požara izgleda kao gorivi materijal, u ekosistemu Peščare ima i sasvim drugu funkciju. Humus je ovde mnogo više od organske materije u raspadanju. On povezuje pesak, sprečava da ga vetar raznosi i omogućava stabilnost staništa. Istovremeno može da upije i zadrži količinu vode višestruko veću od sopstvene mase i tako stvara tanak, vlažan mikro – sloj u površinskom delu zemljišta. Upravo iz tog sloja, biljke, naročito specifična stepska vegetacija i mlade sadnice, uspevaju da prežive duge i vrele letnje suše – upozoravaju upravljači i dodaju da zato potpuno uklanjanje gorivog materijala nije moguće, niti bi bilo ekološki opravdano. Iz „Vojvodinašume“ podsećaju da se na Peščari gotovo 200 godina radilo na smirivanju i vezivanju peska, te se sada ne može razmišljati o potpunom uklanjanju vegetacije samo zato što ona predstavlja potencijalno gorivo.
Požar je promenio teren, ali će biti odgovoran i za menjanje planova i dokumenata. Neophodno je revidirati određenu plansku dokumentaciju, pre svega Program upravljanja za Specijalni rezervat prirode „Deliblatska peščara“ za ovu godinu. Kako je Pokrajinski zavod za zaštitu prirode tokom prethodne četiri godine intenzivno radio na reviziji zaštićenog područja, aktuelni požar značajno će uticati i na buduću Studiju zaštite za Deliblatsku peščaru. Istovremeno predstoji izrada novih osnova gazdovanja šumama za sve gazdinske jedinice na području Peščare. A iznad svih tih dokumenata stoji plan sanacije, u čiju izradu moraju biti uključeni Ministarstvo zaštite životne sredine, pokrajinski sekretarijati, lokalne samouprave, zavodi za zaštitu prirode, fakulteti, instituti, naučno – istraživačke organizacije, organizacije civilnog društva i pojedinačni eksperti.
U „Vojvodinašumama“ očekuju da će se promeniti i način finansiranja zaštite Peščare. Već su dobili uveravanja Ministarstva zaštite životne sredine i Pokrajinskog sekretarijata za zaštitu životne sredine da će sredstva njihovih subvencija već ove godine biti usmerena na sanaciju posledica požara. Isti pristup očekuju i u narednim godinama, a računa se i na međunarodne fondove, s obzirom na to da je Deliblatska peščara evropski značajan hotspot biodiverziteta, ali je istovremeno i granično područje prema Rumuniji, što dodatno otvara prostor za međunarodnu saradnju.
Možda je jedna od najvažnijih poruka ovog požara upravo ona koja se odnosi na sistem. Vanredne situacije mogu da dovedu do promene i ubrzavanja procedura, ali u „Vojvodinašumama“ upozoravaju da one istovremeno otkrivaju zakonske nedostatke. Kao primer navode Zakon o zaštiti prirode, koji trenutno ne prepoznaje ovakve vanredne situacije na način koji bi odgovarao novim klimatskim uslovima. Jer priroda ne čeka administraciju, s obzirom na to da na Peščari vetar može promeniti pravac za nekoliko minuta, ekološka sukcesija na zgarištu može početi sa prvom ozbiljnijom kišom. Između ta dva trenutka moraju da stanu procene, dozvole, planovi, odluke, novac, ljudi i mašine, a prostor koji treba obnoviti meri se hiljadama hektara. Ono što je sada sigurno jeste da će obnova biti duga, a Peščara posle požara više neće biti ista. Za neke vrste tek će naredne godine pokazati koliko je populacija zaista stradalo, dok će za neke posledice biti vidljive dugo nakon što crnilo zgarišta prekriju prvi zeleni izdanci.