KOZMETIKA MOŽE I BEZ SINTETIKE Kolaboracija domaćih i slovenačkih istraživača donela vredne rezultate
Globalno tržište kozmetike beleži stalni rast, pa je tako lane, prema nekim procenama, njegova globalna vrednost premašila 700 milijardi dolara.
Međutim, unutar tog ekspanzivnog tržišta, sve je više i potrošača koji traže proizvode bez sintetičkih hemijskih jedinjenja ili sa minimalnim količinama, smatrajući takve kozmetičke preparate bezbednijim za upotrebu. To i nije nelogično, budući da se među kozmetičkim sastojcima pojedini konzervansi, kao što su parabeni, ftalati ili mirisi, smatraju endokrinim ometačima, te mogu izazvati alergijske reakcije ili iritaciju kože.
Ovi zahtevi su rezultirali novim pristupima i inovacijama u kozmetičkoj industriji i, kao odgovor na to, razvijeni su mnogi novi proizvodi sa sastojcima prirodnog porekla, uglavnom dobijenim iz biljaka.
Tim pravcem krenuli su i istraživači sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu i njihove kolege sa Farmaceutskog fakulteta u Ljubljani, zajednički razvijajući ideju da se korišćenjem sastojaka botaničkog porekla u cilju adekvatne zaštite kozmetičkih proizvoda od kontaminacije mikroorganizmima upotreba trenutnih sintetičkih konzervansa smanji na najmanje moguće koncentracije.
– Iako se ovi sastojci botaničkog porekla koriste u kozmetičkim proizvodima zbog svojih farmakoloških svojstava, njihov potencijalni antimikrobni kapacitet u takvim proizvodima često se zanemaruje – kaže za „Dnevnik” dr Vladimir Mihailović, vanredni profesor na kragujevačkom PMF-u. – Dugi niz godina saradnici iz moje grupe i ja se bavimo istraživanjem lekovitih biljaka i nihovom potencijalnom primenom, a veliki deo tih istraživanja upravo se odnosio na ispitivanja antimikrobnog potencijala lekovitih biljaka i sekundarnih biomolekula, koji su poreklom iz prirode i prirodnih proizvoda. Rezultati koje smo dobili upućivali su na to da lekovite biljake i prirodni proizvodi imaju dobar antimikrobni potencijal i hteli smo da odemo i korak dalje: da taj potencijal primenimo konkretno u nekom proizvodu.
Rezultati projekta prvenstveno su značajni za kozmetičku industriju, koja već koristi prirodne sastojke
Za početak istraživači su odabrali neke najčešće sastojke kozmetičkih proizvoda biljnog porekla, a to su ekstrakti nevena, kantariona, žalfije i propolisa, te su, kroz niz eksperimenata, utvrdili da u koncentraciji od četiri odsto ovi ekstrakti mogu da doprinesu konzerviranju kozmetičkog proizvoda.
– Napravili smo jedan tip emulzije za topikalnu aplikaciju i dodali smo tih četiri odsto ovih ekstrakata i pokazali da mikrobiološka stabilnost same formulacije uz pomoć ovih ekstrakata i bez dodatka sintetičkog konzervansa može da bude oko mesec dana. U sledećoj fazi smo hteli da vidimo kakva je interakcija naših ekstrakata sa sintetičkim konzervansom. Upotrebili smo konzervans koji je se najčešće koristi u prirodnoj kozmetici, benzil-alkohol u kombinaciji sa dehidrosirćetnom kiselinom, i pokazalo se da svega 0,5% ovog konzervansa u kombinaciji sa pomenutim ekstraktima zaustavlja rast različitih mikroorganizama koji mogu da kontaminiraju same kozmetičke proizvode.
Bez obzira na to što su kragujevački i ljubljanski naučnici dobili pozitivne rezultate u ovim in vitro laboratorijskim istraživanjima, i sami kažu da je potrebno za svaku formulaciju rezultate proveriti. Jer postoje šarolike kozmetičke formulacije, neke sadrže više vode, druge opet više ulja, tako da krajnji sud o tome da li određeni uzorak ekstrakta ili etaroskog ulja može da se koristi u smanjenju sintetičkog konzervansa predstavlja tzv. čelendž test za svaku kozmetičku formulaciju.
– Za sada smo dobili odlične rezultate u laboratoriji, dakle sa manjim količinama uzoraka, tako da je sledeća faza da se ceo koncept ispita u realnim uslovima, na industrijskim količinama – navodi prof. Mihailović. – U sledećem koraku takođe planiramo da skupimo što više podataka za što veći broj uzoraka: biljnih ekstrakata, etarskih ulja... i kako oni mogu da doprinesu konzerviranju proizvoda. Jer cilj je da se u perspektivi razvije bogata baza podataka i na nju naslonjena aplikacija, gde bi proizvođači unosili svoje formulacije i dobijali kalkulaciju količine konzervansa, ako se mu dodaju različiti ekstrakti i etarska ulja koje imaju antimikrobne osobine, koja je dovoljna za taj tip formulacije da bi proizvod mikrobiološki bio stabilan.
Miroslav Stajić