NA MESTU NJEGOVE POGIBIJE IZVIRE ČUDOTVORNI POTOK Srpska pravoslavna crkva u utorak slavi velikog vojskovođu i čudotvorca
Kada se pred vama nađu životne prepreke koje deluju neprelazno, često zaboravljate koliko snage nosite u sebi ukoliko imate čvrstu veru.
Srpska pravoslavna crkva u utorak obeležava praznik posvećen izuzetnom čoveku čija je životna priča ravna najuzbudljivijim filmskim scenarijima, a čija je žrtva ostavila neizbrisiv trag u hrišćanskoj istoriji.
Rat je ovde sve promenio
U vreme vladavine rimskog cara Maksimijana, Sirijom je upravljao nemilosrdni nametnik Antioh, čovek koji je progonio hrišćane na svakom koraku. Među brojnim vojnicima nalazio se i Andrej, tribun čija je hrabrost u bitkama bila nadaleko poznata. Kada je persijska vojska iznenada udarila na rimske granice, uplašeni Antioh se setio upravo Andreja i poverio mu vrhovnu komandu nad vojskom, proglasivši ga stratilatom, odnosno vrhovnim zapovednikom.
Pre polaska u bitku, Andrej je okupio svoje vojnike koji su tada još uvek bili pagani. Pokazao im je da lažni idoli nemaju moć i pozvao ih da se uzdaju u jedinog istinitog Boga. Poneseni njegovim rečima, vojnici su jurnuli na neprijatelja i izvojevali neverovatnu pobedu.
Videvši silu Božju na delu, 2.593 vojnika zajedno sa svojim zapovednikom poverovalo je u Hrista, shvativši da im je nevidljiva ruka pomogla da savladaju višestruko brojnije Persijance.
Ognjeni krevet, a spletke gorke
Zavidni starešine ubrzo su prijavile Andreja Antiohu, optuživši ga da slavi raspetog Boga. Usledila su teška iskušenja i mučenja, među kojima je najpoznatije stradanje na užarenom gvozdenom krevetu. Vatra po Božjoj volji nije mogla da naudi hrabrom ratniku, pa su vlasti bile primorane da ga privremeno puste na slobodu iz straha od pobune u vojsci.
Saznajući za careve tajne planove o novom likvidiranju, Andrej je sa svojim vernim saborcima otišao u grad Tars kod episkopa Petra gde su svi redom kršteni.
Tragičan kraj
Bežeći pred poterom novog nametnika Selevka, vernici su spas potražili u planinskim gudurama Tavrosa. U zabačenom klancu, dok su se molili i čekali svoje mučeničke venac, opkolila ih je rimska vojska. Niko od njih nije želeo da se brani. Svi vojnici predali su svoje živote bez trunke straha, a njihova krv potocima se slila na zemlju 19. avgusta, u osam sati ujutro.
Na mestu gde je prolivena nevina krv mučenika, u istom trenutku izbio je izvor lekovite vode. Meštani i putnici namernici i danas posećuju ovo mesto tražeći spas za svoje bolesti, jer je molitvama Svetog Andreje voda sa ovog izvora dobila čudesnu moć isceljenja.
Neka vas ovaj veliki praznik podseti da prava snaga dolazi iz čiste duše i nepokolebljive nade.