POSLE SMRTI SMATRAO SE ČUDOTVORCEM Pravoslavni vernici danas slave Isaiju Dalmatskog- Ove običaje treba ispoštovati, a posebno njegovi imenjaci
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi 12. juna obeležava se praznik Svetog Isaije Dalmatskog, svetitelja čiji život i delo imaju duboko značenje za pravoslavne vernike, posebno u području Dalmacije, ali i šire u srpskom narodu.
Sveti Isaija Dalmatinski živeo je u 4. veku i bio je veliki podvižnik, duhovnik i ispovednik vere u vreme kada je Crkva prolazila kroz velike izazove. Najpoznatiji je kao iguman manastira Dalmat, smeštenog u blizini Carigrada, po kojem je i dobio nadimak Dalmatinski. Učestvovao je na Trećem vaseljenskom saboru u Efesu 431. godine, na kome je branjena čistota pravoslavne vere i osuđene jeresi.
Bio je poznat po strogom podvižništvu, postu i molitvi. Njegov život bio je primer monaške istrajnosti i duhovne hrabrosti, a posle smrti smatra se čudotvorcem. Njegove mošti su čudotvorne i poštovale su se širom istočnog hrišćanstva.
Običaji u Srbiji na dan Svetog Isaije Dalmatinskog
Iako Sveti Isaija nije jedan od "velikih seoskih" slava kao što su Sveti Nikola ili Sveti Jovan, u pojedinim krajevima Srbije — posebno u pravoslavnim manastirima i porodicama koje ga slave kao krsnu slavu — ovaj dan se obeležava uz molitvu, post i skromnu trpezu (ukoliko padne u vreme posta, kao što je sada – Petrovski post).
Manastiri i hramovi u Srbiji koji nose njegovo ime (mada ih je malo) služe svetu liturgiju, a vernici se mole za zdravlje, mir i duhovno ukrepljenje.
U pojedinim selima i porodicama u Hercegovini, Staroj Raškoj i u delovima Bosne gde su nekada živeli Srbi iz Dalmacije, Sveti Isaija se slavi kao porodična slava ili zavetina. U tim mestima pali se sveća, prinosi žito, a domaćin čita molitvu i u nekim slučajevima poziva sveštenika da osveti vodicu.
Vernici koji poštuju život monaha često na ovaj dan čitaju žitije svetitelja, a pojedine porodice daju deci ime Isaija u čast ovog sveca, koje je inače retko i drevno hrišćansko ime.