ŽENA U BELOM MANTILU, PIONIRKA KOJA JE POMERALA GRANICE Priča o dr Mariji Priti, prvoj ženi lekaru u Ugarskoj VIZIONARKA SRPSKE MEDICINE
U vreme kada su žene jedva završavale nekoliko razreda škole, kada im obrazovanje praktično nije bilo dostupno, a studiranje medicine bilo nezamislivo, jedna devojčica iz Pančeva sanjala je o belom mantilu.
Marija Vučetić-Prita (1866-1954) nije samo sanjala, ona je taj san pretvorila u stvarnost i postala prva žena lekar u Ugarskoj.
Rođena u Seleušu 1866. godine, Marija se sa porodicom uskoro preselila u Pančevo, gde je odrastala kao devojčica drukčija od svojih vršnjakinja. Dok su one maštale o dobroj udaji, ona je maštala o studijama medicine. Kada se majci Milevi poverila sa svojim snom, to je zvučalo kao ludost. Ali Marija je bila uporना.
Borba sa vetrenjačama
Put do diploma bio je dug i trnovit. Nakon završene Više škole za devojke u Pančevu, suočila se sa tvrdim zidom, bez mature nije mogla da upiše studije medicine. Vrata su joj bila zatvorena u Pančevu, Novom Sadu, Sremskim Karlovcima. Ni Beograd joj nije pružio šansu.
Ali Cirih jeste. Zahvaljujući podršci majke, koja je nakon smrti muža sama podizala decu, Marija je 1887. godine upisala gimnaziju u Cirihu. Savet joj je dala prva srpska doktorka Draga Ljočić, koja se suočila sa sličnom sudbinom. Šest godina kasnije, 1893. godine, Marija je diplomirala medicinu u Cirihu, postajući jedna od prvih lekarki u Evropi.
Između nauke i porodice
Dr Marija Prita uspešno je spojila profesiju i privatni život. Otišla je na usavršavanje kod renomiranog ginekologa dr Hrabaka u Beču, gde se prvi put ostvarila i kao majka. Rodila je ćerku Jelicu, a pet godina kasnije i Dušicu. Žene su imale više slobode da joj se poveravaju, što ju je činilo posebno cenjenom u struci.
Tokom Prvog svetskog rata radila je u niškoj bolnici, učestvovala u dramatičnom povlačenju srpske vojske preko Albanije i radila na Krfu. Život je posvetila bolesnicima i ratnicima, a njen najveći projekat bila je izgradnja Prve ženske bolnice u Beogradu.
Zaboravljena heroina
Dr Prita nije bila samo praktičar, bila je i naučnik, aktivista, osnivač Ženske stranke, predsednica Društva beogradskih žena lekara. Organizovala je izgradnju Memorijal bolnice Lejdi Kaudri na Dedinju, pisala stručne radove i popularne tekstove kojima je promovisala medicinu i odvraćala narod od nadrilekarstva.
Nakon rata vodila je sa suprugom privatnu ordinaciju u Beogradu sve do smrti 1954. godine. Međutim, za razliku od mnogih manje zaslužnih ličnosti, njena uspomena nije adekvatno očuvana. U Beogradu nijedna ulica ne nosi njeno ime, niti na zgradi u Kralja Milana 34, gde je živela i radila, postoji spomen-tabla. Čak ni bolnica na Dedinju, u čijem je stvaranju učestvovala, ne pamti njeno ime.
Ali zato njeni Pančevci je nisu zaboravili. Grad u kojem je počela njena priča dobio je ulicu dr Marije Prite u naselju Tesla. A 2014. godine, nakon što je Istorijski arhiv Pančevo dobio na poklon dokumenta i fotografije o njenom životu od potomaka, istoričarka dr Ivana Spasović organizovala je izložbu posvećenu ovoj izuzetnoj ženi 2017.godine.
Priča o dr Mariji Priti priča je o hrabrosti, upornosti i viziji. Priča o ženi koja nije prihvatila ograničenja svog vremena i koja je utirala put generacijama lekarka posle nje. Priča koja zaslužuje da bude ispričana i upamćena.
Projekat „Žene Vojvodine koje su pisale istoriju“ realizuje Dnevnik Vojvodina Press, a sufinasiran je iz budžeta Ministarstva informisanja i telekominijacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.