SINIŠA IZ SIRIGA SA SAMO 27 GODINA OBRAĐUJE 100 JUTARA ZEMLJE: Njegov luk tražen u svetu, 80 odsto ide u ove zemlje
Rođen u Sirigu, Siniša Arsić je uz dedu odrastao na njivi.
Ruku pod ruku, počeli su da seju, neguju i uzgajaju pasulj, kupus, luk i krompir, a najviše je bilo ponosa kada dođe vreme ubiranja plodova. Rad na njivi mu je u krvi, i tu se oduvek najbolje snalazi, te je danas ozbiljan poljoprivrednik, koji nije ni pomislio da sa svojim porodicom krene put velikog grada, već sa svojih 27 godina, oko 80 odsto proizvodnje luka izvozi u Albaniju, BiH, i deo za Bugarsku.
– Deda je počeo 1995. godine da se bavi povrtarskim kulturama. Tada nismo imali svoju zemlju, krenuo je od arende. Ozbiljnije smo ušli u ovu priču 2.000 godine, a prvi kombajn za luk i krompir, kupio je 2016. Danas imamo 14,5 jutara u vlasništvu, a sve ukupno obrađujemo 100 jutara. Deda je prošle godine otišao u penziju, ostavivši mi u amanet da vodim gazdinstvo, i moram da priznam da se odlično snalazim – kaže za „Dnevnik” Siniša Arsić.
Krompir su, kaže, prekinuli da rade 2018. godine, zbog male cene, hiperprodukcije, kao i prevelike količine uvoza. Od tada su se bazirali na uzgoj luka, pasulja, cvekle, koju rade nakon pšenice.
– Ove godine ću duplirati proizvodnju luka, odnosno umesto na dosadašnjih četiri hektara, biće na devet. Kupio sam modernu pakericu koja umnogome olakšava posao. Nekada smo pakovali osam do devet tona za osam sati, uz pomoć 12 radnika, a danas pakujem tri tone na sat sa tri do četiri radnika. Za ovu mašinu iskoristio sam podsticaj države, ali to nije jedina stvar za koju sam aplicirao – priča naš sagovornik.
Kako kaže, uz podršku republičkih, ali i pokrajinskih podsticaja, uspeo je da kupi mašinu za osnovnu obradu zemlje, prskalicu, ali i sistem za navodnjavanje koji se pokazao kao pun pogodak.
– Danas nije teško baviti se poljoprivredom, kao nekada. Sve je automatizovano i mehanizovano, ali ne bih mogao sam dosta toga da obnovim da nisam imao tu pomoć i podsticaje. Pored dedinog kombajna, kupio sam 2020. godine drugi, a oni danas zamenjuju bar 100 radnika na njivi. Imamo navigacioni sistem, dva nova traktora, uz tri starija koja je deda kupio. Radim sam sistem „kap po kap”, koji sam prošle godine prvi put probao na četiri hektara. Ove godine je plan da taj sistem proširim na svih devet hektara luka, ali i na cveklu koju sadim na tri hektara površine. Prošle godine sam napravio prinos od 115 tona po hektaru luka, dok je ranije, kada smo zalivanje radili na cevima, bio oko 70 tona po hektaru. Tako da jeste veće početno ulaganje, ali se na kraju sve to opravda na duži period – ističe ovaj mladi poljoprivrednik.
Što se tiče planova za budućnost, Siniša kaže da mu fali skladišnog prostora i još neke mehanizacije. S tim u vezi, kupio je firmu nedaleko od svog doma, koju će pretvoriti u moderno skladište za luk i pakeraj. Aplicirao je u decembru na konkurs za sistem „kap po kap”, kako bi mogao da ostvari svoje planove, a poručio je i sejalicu za luk. Ako bude bilo IPARD programa za skladište i hladnjače, i tu će konkurisati.
– Plan je da ostanem tu gde jesam, i da sutra moji potomci nastave porodičnu tradiciju, biće im lakše kada je posao razrađen. Imao sam mogućnosti da odem u grad, napustim sve ovo, školujem se i gradim sebi drugu budućnost, ali odabrao sam da nastavim porodičnu tradiciju, jer nisam želeo da se sav dedin rad i trud zaborave. Sa druge strane, ovde sam sam svoj gazda, sam odlučujem, koliko radim, toliko imam, niko mi nije kriv ako nemam. I to je odgovornost sa kojom sam naučio u životu da se nosim – poentira za kraj Siniša Arsić, mladi poljoprivrednik iz Siriga.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.