BICIKLOM KROZ VOJVODINU Nikolinci Selo više puta menjalo ime i lokaciju
Ušao sam u Nikolince iz pravca Banatskog Karlovca i odmah mi je bilo jasno da ovo selo pamti bolje dane.
Gotovo svaka druga kuća je ili napuštena ili polusrušena. Statistički podaci govore da je selo pre samo 115 godina, na austrougarskom popisu 1910. imalo 3.483 stanovnika. Danas ih je tri i po puta manje - 990 prema popisu iz 2022. Od toga je 558 Rumuna, 176 Roma i 152 Srba.
Prvo obilazim mesno groblje koje se nalazi sa te strane sela. Dominiraju kapele bogatih porodica poput one koja pripada porodici Minda.
Naselje je kroz istoriju nosilo različita imena: Szent Miklós u 15. veku, Malo Kakovo - 1775. godine, Nikolince - 1894. godine, Temes Miklós - 1920, Nikolince - 1920, i Nikolinci od 1922. do danas.
Godine 1404. postojala su dva Sentmikloša, drugi je bio Zenthmyklos u krašovskom komitatu. Pri kraju turske vladavine postojala su isto tako dva naselja, koja su nosila ime Nikolince: Malo Nikolince, koje je 1698. prestalo da postoji, i Veliko Nikolince, koje je 1716. napušteno.
Selo je pre samo 115 godina, na austrougarskom popisu 1910. imalo 3.483 stanovnika. Danas ih je tri i po puta manje – 990
Godine 1716. ušla je nikolinačka okolina u sastav vršačkog dištrikta temišvarskog Banata, a 1717. selo ima 10 naseljenih kuća.
Veliko Nikolince bilo je na mestu sadašnjeg sela, a Malo Nikolince je ležalo više prema istoku. Oba mesta postojala su i dalje kao poljska dobra. 1723. su uzeli stanovnici sela Kakova ova poljska dobra u zakup od carske komore, jer su svoje zemlje imali malo. 1744. su Kakovčani molili za dozvolu da 40 svojih porodica presele u Nikolince, jer je njihovo Kakovo prenaseljeno. Pošto su dobili dozvolu, naselili su se na današnje polje Selište, istočno od Malog Nikolinca, i osnovali Malo Kakovo. 1746. podigli su crkvu brvnaru i uzeli u zakup susedno poljsko dobro „Oca“ (Otsa, danas Banatski Karlovac). Godine 1749. brojalo je Malo Kakovo 66 domova, a seoski pop je bio Radul Komanov.
Godine 1774. dodeljeno je Malo Kakovo ilirskoj, a 1776. godine vlaško-ilirskoj regimenti. Ali pošto je Malo Kakovo stradalo od poplave, premešteno je 1774. na mesto Velikog Nikolinca i od tada je naselje nosilo ime Nikolince.
Godine 1782. novo naselje je brojalo već 1.203 pravoslavne duše. Godine 1785. bilo je 140, a 1799. godine 143 kuće, sa 1494 duše. 1785. sveštenik je bio Pavel Mihalović, a đakon Danijel Pinko. 1789. opštinski načelnik je bio Janoš Pinko. Tada je školu pohađalo 45 učenika.
1873. selo je pripojeno tamiškom komitatu, a 8. decembra 1894. godine otvorena je Železnička stanica. Austrougarska oznaka pruge bila je 340. Ovom prugom i dalje prolaze i teretni i putnički vozovi ali je zgrada Železničke stanice Nikolinci prepuštena zubu vremena i potpuno propala, slično kao i one u Uljmi i Vlajkovcu. Unutra se nalazi gomila smeća i razbacanih stvari koje su koristili beskućnici i migranti koji su tu povremeno obitavali. Putnici koji uveče čekaju poslednji voz iz Vršca za Beograd imaju ugođaj kao iz horor filmova kada u potpunom mraku stoje ispred napuštene stanične zgrade.
Vozeći bicikl kroz selo srećem staru baku koja se savila gotovo do zemlje, par koza i bizarni grafit “EU” na zidu dvorišta jedne od napuštenih kuća.
Godine 1905. u selu se pojavljuju prvi nazareni a 1928. ima već 69 porodica. Prema navodima iz knjige “Rumunske verske zajednice” iz 2011. samo troje meštana Nikolinaca izjašnjavaju su se danas kao nazareni.
Rumuni nazareni se u okviru šire nazarenske zajednice percipiraju kao zatvoreniji. Prema iskazu pomoćnika starešine jedne nazarenske zajednice u Banatu, rumunski nazareni su najortodoksniji. „Oni su vrlo konvencionalni u odevanju i veoma zatvoreni prema novotarijama i slobodnom ponašanju”, navodi se u knjizi.
Fragment ikonostasa ostao iz stare crkve
U deceniji pred Prvi svetski rat, kada je selo imalo i istorijski maksimum u broju stanovnika, podignuta je monumentalna rumunska crkva Svetog Georgija u Nikolincima (1905−1914.godine). Stilski jedinstvenu grupaciju hramova podignutih tokom prve polovine 20. veka predstavljaju rumunske pravoslavne crkve čiji su arhitektonski i ukrasni programi vezani za neovizantijski stil i njegovu dekorativnu interpretaciju i ima ih po celom Banatu. Crkva se nalazi na mestu nekadašnje stare male crkve brvnare koja je bila podignuta 1746. ali je tokom vremena oronula i postala pretesna za veliki broj vernika, te je srušena 1909. Fragment ikonostasa iz 18. veka potiče iz stare crkve. Graditelj crkve u Nikolincima, rumunski arhitekta Deziderija, projektovao je hram čvrste strukture sa izrazito dekorativno rešenim fasadama i obiljem ukrasa u živoj polihromiji, te velikom krišastom kupolom.
U selu postoji i Baptistička crkva koja se nalazi u Vojvođanskoj ulici. Prema popisu iz 2022. u kategoriji „ostale hrišćanske religije”, u koju ulaze nazareni i baptisti, nalazi se 21 meštanin.
Za vreme bezvlašća poslednjih dana Austrougarske 30. oktobra 1918. meštani Nikolinaca su se pobunili i demolirali beležnički stan, a beležnika najurili. Opljačkali su zatim Železničku stanicu i jedan voz koji se tu zatekao. Vođa rulje i jedna žena ubijeni su u tim događajima.
U selu i pored toga što su u njemu ostala uglavnom staračka domaćinstva postoji i fudbalski klub “Rapid” koji se takmiči u Drugoj južnoj banatskoj ligi B.