Pred publikom primerci vrhunskog nameštaja
ZRENJANIN: U Malom salonu Narodnog muzeja Zrenjanin u petak uveče je otvorena izložba pod nazivom „Fabrike nameštaja u Zrenjaninu: Između industrije i primenjene umetnosti” autora Dejana Vorgića.
Izložbenu postavku čine primerci nameštaja proizvedeni u vremenskom rasponu od poslednjih decenija 19. pa sve do kraja 20. veka, u stilskim karakteristikama od istoricizma, preko secesije, ar dekoa, funkcionalizma, pa sve do postmoderne. Prateći materijal čine nacrti za nameštaj, knjige i table mustri, fotografije, računi, zahvalnice i drugo.
- Na izložbi sam se trudio da pokažem istorijat proizvodnje nameštaja od kraja 19. sve do 21. veka. Važno je reći da je fabrika „Anton Bence i sin” u svom nazivu imala i odrednicu fabrika umetničkog nameštaja. U nju su, da bi radili, dolazili stručnjaci iz celog sveta. Pomoćnici Zoltana Bencea bili su iz Štutgarta, gde je i sam Bence studirao. U fabriku je došla i porodica iz Češke kako bi pomogla da se otpočne proizvodnja drvenih roletni – rekao je Dejan Vorgić.
Prema njegovim rečima, kroz rad fabrike nameštaja vidimo stilske pravce od neorenesanse, neobaroka, preko secesije do ar dekoa i funkcionalizma posle Drugog svetskog rata. Fabrika koja je nastala 1861. godine, inače, najstarija je fabrika nameštaja, koja je radila u kontinuitetu na prostoru Srbije pa i Ugarske. Na izložbi se mogu videti i delovi trpezarije koja je u privatnom vlasništvu i do danas očuvana u punom sjaju.
- Sačuvan je neverovatan broj komada. Tu je šest stolica, dve servante, dva stuba za žardinjere, šest klub stolova koji se uklapaju jedan u drugi, čak i drveni luster. Kako sam čuo od Tibora Bencea, potomka porodice Bence, to su bili ekskluziviteti. Možda je u gradu bilo nekoliko ovakvih trpezarija – ističe Vorgić.
Ekskluzivan nameštaj iz fabrike danas se nalazi i u kabinetu gradonačelnika Zrenjanina i njegovog pomoćnika.
Potomak porodice Bence, arhitekta Tibor Bence, danas živi u Nemačkoj i nije mogao da prisustvuje otvaranju izložbe, ali je kustosu Dejanu Vorgiću poslao pismo. U pismu se, između ostalog, Bence seća kako je pitao svog oca zašto je ostao da radi u fabrici koja je oduzeta njegovoj porodici nakon Drugog svetskog rata.
- Otac mi je rekao: „Kako da ostavim fabriku, mi smo je stvorili, pa to su sve naši radnici koji su me poštovali jednako kao i kad sam im bio gazda“ - piše Tibor Bence i dodaje da je porodični kapital stvaran velikom štednjom i ulaganjem u proizvodnju. - Moj deda Mikša sve rezerve je čuvao za fabriku. Nijedan sin nije dobio kuću, svi su živeli u kiriji. A kad je moj otac počeo ’30-tih godina da eksperimentiše sa ivericom, deda mu je zabranio. Rekao je: „Ako naši konkurenti saznaju da pravimo nameštaj od iverice, propali smo“.
Ž. Balaban