SAMO 33 ZEMLJE U SVETU IMAJU DATA CENTRE ZA VEŠTAČKU INTELIGENCIJU; Priklanjamo se američkom ili kineskom carstvu
Samo 33 zemlje u svetu imaju data centre, sposobne za obuku ili inferenciranje veštačke inteligencije, a samo 24 imaju za obuku relevantna izračunavanja veštačke inteligencije, potrebna za napredne modele.
Kada se to sabere, jasno je da je pitanje suvereniteta u oblasti veštačke inteligencije jedno od najvažnijih kad je njen razvoj u pitanju, ali i sigurnost sistema koji ostale zemlje smeštaju u klaude.
Suverenitet – u najširem smislu kao najviša vlast jedne države na svojoj teritoriji – ima složen i često sporni odnos sa digitalnim tehnologijama. Politike usmerene ka digitalnom suverenitetu znatno su se razvile tokom poslednjih 30 godina, posebno od rasprava o internetu 1990‑ih. Ipak, autoritarni režimi insistiraju na potpunoj kontroli države nad internetom, dok demokratske zemlje sve više teže nezavisnosti od uticaja stranih vlada.
U zapadnim demokratijama, digitalni suverenitet se sve češće posmatra kao nacionalna ili regionalna digitalna autonomija, odnosno sposobnost da se samostalno donose odluke u digitalnom prostoru.
Međutim, našim podacima upravljaju strane države.
Od 31 države koje imaju AI infrastrukturu visokih performansi, trećina balansira između američkih i kineskih klaud provajdera. Ostale su se opredelile za jednu stranu: 13 država sarađuje isključivo sa američkim klaud provajderima (npr. Australija, Japan, Izrael), dok je pet država izabralo kineske provajdere (npr. Čile, Indonezija, Saudijska Arabija). A to su države u kojima se nalaze AI data centri i od kojih zavisimo svi mi ostali.
U odsustvu domaćih AI klauda, države moraju da biraju: – ili da balansiraju između SAD i Kine ili da se oslone na jednog tehnološkog saveznika.
To više nije samo tehnološko, već i geopolitičko pitanje suvereniteta.
I. R.