POČEO JE SA SAMO TRI KOŠNICE, A SAD IH IMA 170! Igor Laćarac iz Sremske Mitrovice uspeva uprkos brojnim izazovima i velikom uginuću pčela; Ovo je njegova priča
Igor Laćarac, predsednik Društva pčelara “Jovan Živanović” iz Sremske Mitrovice, balansira između prosvetarskog poziva i pčelinjaka podno Fruške gore.
Od početničke tri košnice, preko ozbiljne proizvodnje i sopstvenog pakeraja, Laćarac opstaje i u vreme kada klimatske promene i velika uginuća pčela desetkuju pčelinjake širom Vojvodine.
Prošlu zimu obeležilo veliko uginuće pčela
Za Igora Laćarca sve je počelo 2013. godine. Tražeći alternativu i dodatni izvor prihoda pored posla komercijaliste, na nagovor prijatelja koji je već imao ozbiljan pčelinjak, kupio je prve tri košnice. Danas, 13 godina kasnije, njegov pčelinjak u Velikim Radincima, u podnožju Fruške gore, broji oko 170 košnica.
Put od početnika do iskusnog pčelara vodio je kroz stalno usavršavanje. Svoje košnice godinama vozi put Valjeva na bagremovu pašu, na Frušku goru ide zbog lipe, dok je u Banatu, tačnije u Bašaidu, redovan gost već četiri godine tokom cvetanja suncokreta i livadske paše.
– Pčelarstvo je fabrika pod vedrim nebom, a prošla sezona bila je surovi podsetnik na to. Dok je pretprošle godine prinos bio oko četiri tone meda, ove godine je spao na jedva dve. Klimatske promene uzele su danak. Prošlu zimu obeležilo je veliko uginuće pčela. Stradala mi je skoro trećina pčelinjaka. Iako zvaničnog stručnog mišljenja o uzrocima toga nema, u Vojvodini su gubici bili od 30 do 40 odsto, a znam i primere gde su ljudi od 55 košnica ostali na svega pet – kaže Laćarac.
Ovogodišnji bagrem Igor nije vrcao, dok su prinosi lipe bili skromni – oko 300 kilograma. Glavninu prinosa činio je suncokretov i livadski med (oko tonu i po). Za narednu sezonu nada se boljoj hidrološkoj situaciji.
– Potrebno je da u šumi bude vlage, da se dignu podzemne vode, što će uticati na bagrem. Nadam se da će do toga doći i da će biti više bagremovog meda – kaže naš sagovornik.
Iako danas radi kao nastavnik praktične nastave u Mašinskoj školi, pčelarstvo ostaje njegova velika ljubav i neophodna dopuna kućnog budžeta. Osim same proizvodnje meda, Laćarac je posao unapredio i sopstvenom pakirnicom.
– Imam mašine za pakovanje šećera i meda, što mi omogućava da med u kesicama direktno dostavljam kafićima, ugostiteljskim objektima i distributerima. To je treća delatnost kojom zaokružujem proizvodnju – objašnjava Igor.
Dok su ovi januarski dani u minusu, Igor ne brine za svoje pčele u Velikim Radincima.
– Sada su u klubu i miruju. Pčela nikada neće uginuti od hladnoće ako ima dovoljno hrane. Sve što sam do avgusta ostavio u košnicama, ostavljeno je njima da prezime. Do proleća nema diranja – zaključuje sagovornik.
Najavljeno poskupljenje
Kada je reč o cenama, na tržištu se primećuju blagi pomaci. Otkupna cena livadskog meda je oko 2,8 evra, lipov med je premašio tri evra, dok je bagremov u prodaji na veliko dostigao cenu od oko šest evra po kilogramu. Cene pri prodaji na malo su godinama bile stabilne, ali Laćarac najavljuje promenu.
– Trenutno je tegla većine vrsta meda 800 dinara, dok je bagrem 1.000 dinara. Zbog opšteg skoka svih troškova planiram da od maja podignem cenu za 200 dinara po tegli – ističe on.
Kao predsednik društva pčelara iz Sremske Mitrovice Laćarac sa setom primećuje promene u članstvu. Oko 2015. pčelarstvo je doživelo ekspanziju, ali taj trend opada. Od nekadašnjih 80 članova, društvo sada broji manje od 50. Ipak, tradicija okupljanja se ne prekida. Svakog četvrtka u 18 časova pčelari se sastaju u prostorijama mesne zajednice koje su dobili na korišćenje.
– Družimo se, razmenjujemo iskustva i organizujemo predavanja. Prošlog meseca smo imali jedno, u januaru planiramo sledeće, a tu je i naša redovna godišnja skupština. Pčelarstvo je posao koji se uči dokle god se njime bavite – poručuje Igor Laćarac.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.