MOŽDA RADNA SNAGA NE STIŽE IZ GANE, ALI STIŽU DRUGI U Srbiju dolazi 100.000 radnika iz Kine, Rusije, Šri Lanke
Srbija se već duže vreme suočava sa ozbiljnim nedostatkom domaće radne snage u delatnostima koje zahtevaju niži stepen kvalifikacija, a posebno u poljoprivrednom sektoru. Uzroci ovog problema su višeslojni: niske nadnice, teški uslovi rada, dugogodišnje zanemarivanje sela, kao i upotreba zastarele mehanizacije i tehnologije.
Ne čudi zato što je sve više radnika iz takozvanih zemalja Trećeg sveta angažovano na srpskim poljima: nešto za velike firme, nešto čak za privatna poljoprivredna gazdinstva. Još je gora situacija u sektoru zanatstva i usluga: radnika bilo kakve kvalifikacije nema, jer većina posao može da potraži u inostranstvu, za bolje uslove i veće pare, a najčešće je to u „sivoj zoni”, na dozvoljenih 90 turističkih dana „kod rođaka”.
Hotelijeri na mukama
Husein Memić, ministar turizma i omladine, izjavio je da ugostiteljski sektor trpi najveće posledice zbog nedostatka kadrova, te da se u novoj strategiji za turizam (po isteku aktuelne 2025) planira uvođenje mera za rešavanje tog deficita – što jasno ukazuje na otvorenost ka angažovanju stranih radnika. Drugim rečima, u hotelijerstvu i ugostiteljstvu u Srbiji nedostaje oko 4.000–5.000 radnika. Poznata je praksa angažovanja radnica iz Malezije i Indonezije, koju smo videli kao globalan trend. Ipak, u Srbiji su u hotelima uglavnom domaće radnice, ali uvoz radne snage je sve izraženiji – kompanije aktivno pokreću procedure za dovođenje stranaca.Tako su na Zlatiboru zaposleni Kubanci i Nepalci koji rade kao sobari i spremačice.
Nakon nedavne zvanične posete ministra spoljnih poslova Republike Srbije Marka Đurića Gani pojavila se informacija u javnosti o potpisivanju sporazuma o uvozu radne snage i iz te afričke države.
Međutim, iz Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja za „Blic biznis” ističu da Vlada Republike Srbije, u skladu sa stabilnim uslovima na domaćem tržištu rada, nije zaključivala bilateralne sporazume niti memorandume o mobilnosti radne snage sa drugim državama, uključujući i Ganu.
Stigli radnici iz Gane ili ne, Srbija mora da uvozi radnu snagu jer nam je potrebna.
Zato ne čudi što smo, prema podacima iz 2023. godine, izdala preko 52.000 radnih dozvola strancima – skoro duplo više nego godinu dana ranije.
A sada smo se popeli do 100.000, koliko je procenjeno da nam treba ove godine.
To opet znači da će radnici iz Gane, i ako dođu, biti samo manji deo od ukupno angažovanih 100.000 radnika
Već sada su radnici iz Nepala, Indije i Šri Lanke angažovani najviše na javnim infrastrukturnim radovima, kod podizvođača koji su ih u Srbiju doveli uglavnom preko specijalizovanih agencija za posredovanje. Oni najčešće rade na poslovima vezanim za izgradnju infrastrukture gradskog saobraćajnog sistema (npr. šinska mreža, tuneli), kopanju i postavljanju kanala za vodovod, gas i kanalizaciju, kao i na građevinama, tamo gde nije potrebno ni znanje jezika ni kvalifikacija, već vredne ruke i zadovoljenje minimalcem.
Istine radi, jačaju i sektor usluga: tako se na Novom Beogradu mogu videti kako rade u vulkanizerskim i automobilskim servisima, usput ubrzano učeći jezik. To, ujedno, znači da ne planiraju da se vraćaju kućama, jer ovde mogu dodatno da zarade više od minimalca, a kod kuće njihova zarada, bar kad je Nepal u pitanju, ne prelazi 100 dolara mesečno. Mnogi od njih doveli su i porodice, a sporazumevaju se rukama i preko aplikacije za prevođenje.
Gde su nam negovateljice
U sektoru socijalne zaštite, iako se prepoznaje nedostatak kvalifikovanog osoblja, još nije pokrenuta sistemska inicijativa za uvoz negovateljica iz inostranstva. Sistemsko uvođenje kadrova bi zahtevalo zvanični program ili sporazum – poput onog za Ganu ili radnike u poljoprivredi. Privatni domovi mogu sami da pokrenu proceduru, ali bez centralizovanog uređenja i finansijske podrške države taj posao je skup i pitanje je da li je isplativ. On, naime, podrazumeva radnu dozvolu, privremeni boravak i obavezan test tržišta rada. Specijalista iz navedenih zemalja kod nas gotovo da nema. Zato ih ima iz Rusije, oko 20.000, sa boravišnom dozvolom. Odatle su nam stigli gotovo isključivo iz IT sektora, donoseći iskustvo i znanje.
Srpske kompanije angažuju i radnike iz Ugande, i to su uglavnom na fizičkima poslovima: nedavno su u delu Beograda kopali kanale za sprovođenje gasne infrastrukture, a sad rade vodovod i kanalizaciju koja vodi do EHRO kompleksa, zajedno sa drugim stranim radnicima.
Gotovo polovina ukupnih dozvola za rad izdata je Kinezima, što i ne čudi, s obzirom na to da su njihove kompanije angažovane na izradi i izvođenju velikih projekata, poput izgradnje tunela, rudnika, puteva.
Stvorena su pravi mali gradovi. Izašli su skoro iz sektora usluga, „kineskih radnji” sve je manje jer ih je progutala onlajn kupovina s Temua i Šeina. No, snašli su se, sada otvaraju – kladionice za svoje državljane.
I. Radoičić
Foto: Dnevnik