OD POLJOPRIVREDE SE NE ODUSTAJE Siniša Pavlović nije se pokajao što je ostao u rodnim Adaševcima, tu je svoj gazda OVO JE NJEGOVA PRIČA
Po principu s kolena na koleno, ratarenje je stiglo i do Siniše Pavlovića iz Adaševaca, kraj Šida, koji poslednjih 20 godina seje pšenicu, kukuruz, suncokret, soju...
I premda su vremenski uslovi sve lošiji, a kvalitet zemlje je svakako već osrednji, odustajanja nema.
– I jesam se i nisam pokajao, ali unazad četiri godine jeste teško zbog suše, neizvesno je, raditi se mora, svake godine nam je kao da krećemo u prvi razred, niko ne zna šta će biti. Isto tako i ne planiramo neku veliku budućnost – kaže Pavlović, koji ratari na oko sto hektara, što svoje zemlje, što one koje uzima u zakup.
Po principu s kolena na koleno, ratarenje je stiglo i do Siniše Pavlovića iz Adaševaca, kraj Šida
Ljubav prema poljoprivredi i dalje nadjačava svaku manu koju ovaj poziv nosi sa sobom, pa tako i da nema redovne plate, kao ni godišnjeg odmora kad se poželi.
– S druge strane, donekle možeš da svoje vreme prilagodiš poslu, sam si svoj gazda, organizuješ se kad i kako hoćeš – tvrdi Siniša.
Premda su vremenski uslovi sve lošiji a kvalitet zemlje je svakako već osrednji, odustajanja nema
Jedan od razloga koji su doprineli da se opredeli za ostanak na zemlji i u rodnim Adaševcima jeste i činjenica da u svom selu ima sve što mu je potrebno, dok mu je i Šid udaljen na nekoliko minuta vožnje.
– Prednosti života na selu su te što si svoj na svome, imaš mir, nema gužve. Naročito mi koji imamo decu, ovde imamo sve što i za njih treba. Takođe, složni smo i učestvujemo u svim akcijama koje se organizuju – navodi naš sagovornik, dodajući da u poljoprivredu ne treba ulaziti ako se od starta nema veća količina zemlje.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.