Ko hoće otpremninu, mora da se odrekne zaostale plate
Država je u budžetu za ovu godinu odredila 16 milijardi dinara za rešavanje viška zaposlenih u preduzećima koja se privatizuju.
Tim novcem zapravo radnici u preduzećima koja odlaze u stečaj ili nemaju kupca treba da se zauvek oproste od radnog mesta i firme u kojoj su decenijama radili. Nesporno je da mnoge od tih firmi već godinama zapravo i ne rade, kao što je činjenica da su mnoge radile ali da nisu isplaćivale platu. Sada kada je država „častila” radnike s 200 evra po godini staža, oni su se našli u velikom problemu i dilemi: ili da se prijave za otpremnine kao tehnološki višak ili da ostanu pri zahtevu da im se isplate plate koje im se godinama duguju. Naime, ispada da jedno i drugo ne mogu dobiti, mada realno jedno s drugim nema nikakve veze.
Proteklih meseci direktori mnogih preduzeća u restrukturiranju tražili su od radnika koji žele da im se isplati socijalni program da potpišu izjavu da odustaju od potraživanja prema preduzeću. Radnici koji nisu hteli da potpišu ponuđenu izjavu, nisu mogli računati na isplatu socijalnog programa. U Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike, koje donosi odluku o tehnološkom višku i odobrava isplatu socijalnog programa, tvrde da s tim nisu upoznati, dodajući da nisu ni merodavni da arbitriraju između zahteva direktora i radnika. Oni socijalne programe i otpremnine odobravaju onim preduzećima koja ispunjavaju zakonske uslove, a oni ne predviđaju nikakve ucene.
U Ministarstvu privrede pak tvrde da u članu 6 Vladine odluke o utvrđivanju Programa za rešavanje viška zaposlenih uz procesu privatizacije za 2015. godinu stoji da radnici s poslodavcem potpisuju sporazum o načinu isplate zaostalih potraživanja. Pozivajući se na taj član, u Ministarstvu privrede smatraju da radnici moraju pristati na to da se privremeno odreknu svojih potraživanja ako hoće socijalni program. Državni sekretar Ministarstva privrede Dragan Stevanović napominje da, ukoliko radnici neće da se odreknu svojih potraživanja, u tom slučaju nemaju pravo da ostvare otpremninu. Ipak, tvrdi, to se ne traži od jednog ili dva radnika već taj sporazum se potpisuje sa svim radnicima koji su spremni da uzmu otpremninu i napuste preduzeće.
Sindikati smatraju da u tom članu koji ističe Ministarstvo privrede nigde ne piše da radnici moraju pristatiti na ponudu poslodavca i bez dinara se odreći zaostalih plata, već da se o zaostalim platama dogovaraju, što znači da ih se ne moraju odreći ili da se mogu odreći delimično. S druge strane, podsećaju sindikati, nekim radnicima preduzeća duguju više novca na ime neisplaćenih plata nego što će dobiti socijalnim programom. Kada je tako, nema nikakve logike da se odreknu dugovanja na ime neisplaćenih plata da bi dobili mnogo manje novca. Tim pre što su mnogi godinama radili bez plate i sada su dovedeni pred svršen čin da biraju: ili otpremnina od 200 evra po godini staža ili neisplaćene plate.
LJ. Malešević
Ili plate ili otpremnina, pitanje je sad
Kako izvrdati Neki radnici „Simpa”, koji su i sami bili prinuđeni na to da se odreknu višegodišnjih plata koje nisu primali, prvo su potpisali izjavu o privremenom odricanju od potraživanja da bi dobili otpremnine. Kada su ih dobili, njih 500 podnelo je tužbe protiv „Simpa” i sada blokadom računa naplaćuju ono što im firma duguje, odnosno plate koje nisu dobijali.