Dvadeset godina dvojezičnog časopisa „Ogledalo – Oglinda”
Jedinstven po mnogo čemu, dvojezični srpsko - rumunski časopis “Ogledalo – Oglinda” obeležio je dve decenije uspešnog rada, pod “dvovlašćem” redakcija,
jedne sa ove strane granice, na čijem je čelu glavni i odgovorni urednik Slobodan Mandić, i druge, sa rumunske strane, kojoj je na čelu Ivo Munćan.
– Ovo glasilo iznedreno je iz Susreta pisaca na granici, po ideji inicijalno formulisanoj, kako se seća prvi urednik Solomon Miok, u kuhinji Ursu – Nenadić u Zrenjaninu, a koju su zdušno prihvatili i naši prijatelji iz Temišvara. Iza časopisa, deklarisanog kao list za kulturu i književnost, dvadeset je uspešnih godina, a redakcija sa ekipom saradnika opstala je tokom dve turbulentne decenije i, kako pojedini njeni članovi imaju običaj da kažu, sada nema pravo na odustajanje – kaže Slobodan Mandić.
On podseća na to da su se, tokom dve decenije, na stranicama dvojezičnog, srpsko - rumunskog časopisa, a povremeno, sa eksperimentalno uključenim mađarskim, i trojezičnog, oglasile na stotine pisaca, i to je jedan od najvećih rezultata ovog književnog glasila.– A kada je, pak, o prevođenju reč, mora se pomenuti da su najveći deo prevodilačkog posla, tokom dve decenije, obavljali Ileana Ursu i Ivo Munćan, pri čemu nisu izostali ni njihovi originalni književni tekstovi, pa im autori kao i čitaoci duguju veliku zahvalnost – naglašava Mandić.
Časopis izdaje Kulturno - prosvetna zajednica opštine Sečanj, u saradnji sa Savezom Srba Rumunije, Društvom za rumunski jezik Vojvodine - Srbije i Temišvarskom filijalom pisaca Rumunije. Prvi urednik bio je Solomon Miok, sada počasni, prvi tehnički Petar Lazičić, a trenutno je za prelom zadužen Nenad Dajić. Povodom jubileja sačinjen je sažet izbor iz do sada objavljenih tekstova.
– Između ostalih, objavljeni su najnoviji prevodi Rada Drainca, Todora Manojlovića i Ivana Negrišorca na rumunski, a poezijom su zastupljeni i Ileana Ursu, Ivo Munća, Draga Mirjanić, Valentin Mik, Čedomir Milenović, Simonida Bugarski Šolaja, Goran Mrakić… – navodi Mandić. – U tekstu „Nikad dosta Banata“ Slavomir Gvozdenović predstavlja „Antologiju Čiplić“, a u „Antologiji Banat“ Milan Bjelogrlić piše o knjizi Draška Ređepa. A odlomak iz „Svetlonoše“ Mihaja Emineskua - nagrađeni prevod Ileane Ursu i prepev Milana Nenadića - rečito svedoči o razlogu večite aktuelnosti i neprolazne slave rumunskog klasika.
Ž. Balaban