PALIĆ PROGLASIO POBEDNIKE Belgijski film „Nino u raju“ osvojio Zlatni toranj, Bajiću „Aleksandar Lifka“
Gran pri 33. izdanja Festivala evropskog filma Palić, nagradu „Zlatni toranj“, dobilo je belgijsko ostvarenje „Nino u raju“ Lorana Mikelija, „zbog svoje zadivljujuće hrabrosti, izuzetne stilske smelosti i doprinosa evoluciji savremenog filmskog jezika“.
„Budući da ispunjava sve kriterijume vrhunskog filmskog stvaralaštva – od oštrog scenarija i hipnotišuće fotografije do smele i sirove muzike, montaže i briljantnih glumačkih interpretacija – ovaj film u potpunosti redefiniše granice žanra socijalnog trilera. On dokazuje da oštra društveno-ekonomska kritika ne mora delovati sumorno ili anahrono; naprotiv, ona može biti prožeta istinski modernim vizuelnim izrazom. Prihvatajući elektrizujuću, sirovu energiju 21. veka i odbacujući ustaljene formule, umesto da njima podleže, ovaj film krči smeli i inspirativni put ka budućnosti kinematografije“, naveo je žiri, koji su tvorili Maja Herman Sekulić (Srbija), Monika Goti (Italija) i Joana Flora (Rumunija).
Nagradu Palićki toranj za najbolju režiju žiri je dodelio Simonu Ferhevenu za film „Ah, ta praznina, ta strašna praznina“.
„Ovaj višeslojni film daleko prevazilazi usku porodičnu i autobiografsku priču i postaje pravi bildungsoman – priča o odrastanju i o postajanju umetnikom, u ovom slučaju glumcem. Ova filmska tužno-smešna priča ispričana je sa velikom dozom dobroćudnog humora, koji ni u jednom trenutku ne prelazi u ironiju ili sarkazam, već možda ponekad u sjajnu samoironiju, i koji me je, što je prava retkost, čak više puta doveo do skorog padanja sa stolice od zdravog smeha“, stav je žirija.
Žiri je dodelio specijalna priznanja filmovima „Elenina promena“ Stefanosa Civopulosa i „Nesrećna majka“ rediteljke Suzane Hajnrih, dok je FIPRESCI žiri, koji su činili filmski kritičari Božidar Zečević, Jana Bebarova iz Češke i Majkl Filips (SAD), za najbolje ostvarenje Glavnog takmičarskog programa proglasio „Kao kod kuće“ mađarskog reditelja Gabora Holtaija. Iako zaplet počiva na otmici i zameni identiteta, film je multižanrovsko ostvarenje, i horor i triler i socijalna drama koji govori o položaju današnjeg sveta. Po oceni žirija, reč je o briljantnoj metafori zloupotrebe moći, manipulacije i oligarhijskih praksi u upravljanju državom.
„U pitanju je malo remek-dela. Ovog autora tek čeka velika filmska budućnost“, ocenio je Božidar Zečević.
Najbolji film u takmičarskom programu „Paralele i sudari“ je „Reci mi šta osećaš“ Lukaša Rondude.
„U pitanju je nepredvidiv i politički oštar film, a istovremeno duboko ličan i emotivno pristupačan. Lukaš Ronduda pronašao je jedinstven način da spoji ironiju, intimnost i društvenu refleksiju u ostvarenju koje se odlikuje izuzetnom lakoćom pripovedanja“, naveo je žiri u sastavu: Izabela Igel (Poljska), Maksim Nakonečnji (Ukrajina) i Marko Mak Pantelić (Srbija). Oni su Specijalno priznanje dodelili filmu „Mlečni zubi“ Mihaja Minkana, i to za „izuzetno zanatsko umeće, sjajne glumačke interpretacije – naročito one koje donosi mlada glumačka ekipa – i upečatljivu fotografiju“.
Radošu Bajiću „Aleksandar Lifka”
Glumcu, reditelju i scenaristi Radošu Bajiću sinoć je uručena nagrade „Aleksandar Lifka” za izuzetan doprinos evropskoj kinematografiji, a pred konferenciju za novinare potpisao se na staroj bioskopskoj stolici, što je tradicija Festivala evropskog filma Palić.
„Tokom profesionalnog veka, koji traje 50 godina, dobio sam veliki broj nagrada, ali postoje priznanja koja definišu profesionalni put. Vest da sam dobitnik nagrade „Aleksandar Lifka” izazvala je u meni osećanje slično onom koje sam imao kada sam obavešten da sam dobio nagradu „Pavle Vuisić” za životno delo“, kazao je Bajić.
On je ocenio da je Festival evropskog filma Palić jedna od najznačajnijih filmskih manifestacija u regionu, koja je uspela da sačuva umetničku autonomiju.
Festival je, inače sinoć zatvorila srpska premijera „Čuvara ikone svetog Đorđa“ Jelene Bajić Jočić, koji je prikazan van konkurencije. Filmska priča je inspirisana istinitim događajem i prati Stanoja Reljića, čovek iz zabačenog sela Mala Braina, na obroncima planine Radan. On odbija da napusti pradedovsko imanje i pokušava da opstane u sredini iz koje su se gotovo svi već iselili, dok ga istovremeno kriminalna grupa zastrašuje i primorava da proda zemlju i kuću...
– Stanoje Reljić je običan čovek koji pokušava da sačuva svoje ognjište, slobodu, čast i dostojanstvo. Postavljamo pitanje da li čovek u današnje vreme snagom istrajnosti i prkosa može da se izbori za slobodu. Pitamo se i koliko vredi ljudski život i kako častan čovek može da opstane u savremenom društvu punom licemerja i hipokrizije – objasnila je Jelena Bajić Jočić. – U osnovi priče nalazi se odumiranje sela na jugu Srbije, odlazak stanovništva i tiho nestajanje života sa čitavih područja. Želela sam da napravimo film koji je istovremeno intiman i univerzalan, tragičan, ali u izvesnom smislu i epski. Koristili smo nepretenciozan i minimalistički rediteljski postupak kako bi priča mogla da se razume na svim meridijanima.
Miona Marković, koja tumači policijsku inspektorku Sonju Krgu, rekla je da je posle gledanja završenog filma ostala pod snažnim utiskom.
– Veoma mi se dopada film i mirna sam i ponosna. Inspektorka Sonja je lepa uloga, jedna od onih koje većina glumica želi da odigra tokom karijere. U početku sam mislila da ću lakše doći do njenog karaktera, ali sam tokom rada sa Jelenom shvatila da uloga uopšte nije naivna niti laka za tumačenje – kazala je glumica.
Po njenim rečima, „Čuvar ikone Svetog Đorđa” jeste potresan film, ali istovremeno pruža izvesnu nadu. – Mi kao pojedinci i kao društvo često biramo da ne vidimo ljude kao što je Stanoje Reljić, jer su njihove priče teške i ne znamo kako da se sa njima suočimo. Nemamo adekvatna rešenja za takve sudbine, ali ovaj film nam pokazuje da rešenje ipak mora da postoji. Radoš Bajić, koji je za ulogu Stanoja Reljića nedavno dobio nagradu na Moskovskom filmskom festivalu, nije krio teške okolnosti u kojima je projekat realizovan.
„Ovaj film je nastao iz muke, trpljenja, odricanja i borbe. A sve ono što nastaje iz tegobe mobiliše ogromnu energiju i entuzijazam. Želite da napravite film, iako za to nemate dovoljno sredstava“, rekao je Bajić, navodeći da je scenario više puta odbijan na konkursima Filmskog centra Srbije, kao i da projekat nisu podržali pojedini dugogodišnji poslovni partneri produkcijske kuće.
„Napravili smo pošten film, u koji verujemo. To je snažna dramska priča koja opominje. Verujem da će probuditi mnoge koji su zaspali i naterati ih da se zapitaju šta se zaista događa na jugu Srbije“...
Miroslav Stajić