GOSPODAR I TVORAC REČI Sećanje na akademika Mira Vuksanovića (1944–2026) u ogranku SANU
U novosadskom Ogranku Srpske akademije nauka i umetnosti održan je komemorativni skup posvećen nedavno preminulom akademiku Miru Vuksanoviću (4. maj 1944 - 6. februar 2026).
Na njegovu biografiju, od rođenja u Krnjoj Jeli nedaleko od Šavnika, školovanja u Nikšiću i Beogradu, preko dana provedenih na čelu Gradske biblioteke u Somboru, Biblioteke Matice srpske i na koncu Biblioteke SANU, do obimnog književnog i uredničkog angažmana, zaključno sa Antologijskom edicijom Deset vekova srpske književnosti, ukazala je akademik Jasmina Grković Mejdžor.
„Gde god i šta god da je radio, Miro Vuksanović je davao mnogi zamah kulturnim poduhvatima, ustrojavao ih i organizovao, sve oko sebe podsticao, pritom se nimalo ne štedeći”, navela je Jasmina Grković Mejdžor.
Dopisni član SANU Milivoj Nenin istakao je da je „Miro Vuksanović pospremio iza sebe: ostavio je objavljena Sabrana dela u 27 knjiga, ostavio je knjigu o tim Sabranim delima - Zemlja obrasla rečima - i ostavio je dve knjige u rukopisima”.
Govoreći o književnom delu akademika Vuksanovića, profesorka emerita dr Ljiljana Pešikan Ljuštanović navela je da nam je ostavio i „čudesnu zidanicu od reči kao rezultat danonoćnog rada, pronicljivog pogleda i dubokog promišljanja ljudi i sveta”.
„Šta reći u spomen gospodaru i tvorcu reči, piscu koji nam je ostavio svoju žanrovski i značenjski zagonetnu prozu, u kojoj se prepliću tradicionalno i savremeno, lokalno i univerzalno, zavičaj i svet, drevni jezik usmenog pripovedanja i moderni, možda i postmoderni književni postupci i strategije, epsko pričanje i lirski probljesci, tragika ljudskog postojanja”, navela je dr Ljiljana Pešikan Ljuštanović. „Tih 27 knjiga njegovih Sabranih dela nisu samo zemlja obrasla rečima, one su svet od reči. U svojoj knjizi Silazak u reč on kaže: Moja poetika je reč. Miro Vuksanović se vratio svojoj Krnjoj Jeli, ostavljajući nam svoju priču nedočitanu i zagonetnu uprkos gorama tumačenja koje su oko njegovog dela narasle. I nastaviće, ako Bog da, da rastu”...
M. S.