DIRIGENT BOGDAN ĐAKOVIĆ U FINSKOJ NA MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI O CRKVENOJ MUZICI Nastavlja da živi misija Ivana Mudija
Novosadski muzikolog i dirigent, profesor na Akademiji umetnosti Bogdan Đaković, učestvovao je nedavno u mestu Joensu u Finskoj na konferenciji o crkvenoj muzici održanoj u okviru Internacionalnog društva za pravoslavnu muziku.
Podsetimo, osnivanje ove asocijacije inicirao je pre ravno dve decenije britanski kompozitor, pravoslavni sveštenik i uvek drag gost Novog Sada prof. dr Ivan Mudi (1964 - 2024) sa idejom da se podstiču kontakati i razmenjuju informacije i iskustva među pravoslavnim crkvenim muzičarima i institucijama,. Između ostalog i kroz ovu konferenciju, koja je bijenalnog karaktera: prva je održana 2005. da bi ovogodišnja, 11. po redu, protekla i u znaku sećanja na Mudija, koji je preminuo prošle godine.
U tom svetlu skupu se, navodi Đaković, obratio i arhiepiskop finski Ilija ocenjujući da kompozicije Ivana Mudija „pokazuju da prava inovativnost ne dolazi kroz odbacivanje tradicije, već upravo kroz još dublje uranjanje u njene večne korene”. „Tradicija živi kroz aspekat kreativnosti – upravo kroz one autore koji su naučili da putem starih formi govore jezikom ovoga vremena bez gubitka njihovog suštinskog karaktera. Muzika, kao svaka prava umetnost, donosi nešto iz ništavila u realnost postojanja. To nazivamo kreativnošću, i na taj način shvaćeno, svi umetnici su Božiji saradnici. Posebno je to tačno kada je u pitanju crkvena muzika. To nije samo jedna počasna vokacija, biti crkveni muzičar – to je istinski sveto posvećenje. To je je jedan kreativan proces, koji se vrši u slavu Božiju“, poruka je arhiepiskopa Ilije.
– Suština ove konferencije - a to i jeste bila Ivanova ideja - nije u tome da se obrađuju samo muzikološke teme, već da svi oni koji se bave crkvenom muzikom, od kompozitora do, eto, arhiepiskopa, imaju prostor da o njoj govore iz svog ugla. Pred toga, po pravilu se upriliče neki natprosečni koncerti, pa smo tako ove godine slušali Letonski radijski hor iz Rige, jedan od najboljih na svetu, pod upravom Kaspara Putninsa. Pevali su dela Mudija, Arvo Perta, Dobrilke Tabakove, kao i Tatjane Jašvili, kompozitorke koja je takođe učestvovala u radu konferencije. Gost je bio i američki pijanista Pol Barns, koji je, uz kvartet „Tajga”, izveo baš za njega pisane kompozicije Filipa Glasa, kao i neke Mudijeve necrkvene komade, koje sam ovom prilikom prvi put čuo – navodi Đaković.
Između dva pola
„Crkvena muzika vraća muzici izvornu, funkciju društvenog, ceremonijalnog i religijskog elementa. I kao kompozitor moram biti svestan svega toga”, ispričao je svojevremeno Ivan Mudi u intervjuu „Dnevniku”. „Kada komponujem za koncert, nemam iste brige kao kada stvaram crkvenu muziku, jer je to potpuno drugačiji kontekst. Ali, nekako, dosta muzike koju sam komponovao nalazi se negde baš u sredini ta dva pola. Tako mogu da komponujem za koncert, a uzimam reči iz liturgije, ili crkvene melodije. Ali, kada komponujem crkvenu muziku, moram da imam na umu da su reči deo, okvir rituala, da za njih treba vremena i da treba da se dobro čuju. Zato muzika mora da bude prilagođena kontekstu i stilski dosledna”.
Među izlaganjima na konferenciji, koja su se, po Đakovićevoj oceni, ove godine izdvojila svakako spada i ono Petera Butenefa, profesora na Pravoslavnoj teološkoj seminariji Svetog Vladimira u predgrađu Njujorka, inače Amerikanca ruskog porekla koji je svojevremeno u Velikoj Jabuci organizovao sedmodnevni festival Pertove muzike. Butenef je, naime, u svom predavanju analizirao Pertovu kompoziciju „Adamov lament”, ali u kontekstu celokupnog stvaralaštva najpoznatijeg estonskog kompozitora. Sam Đaković je u Joensu govorio o Mudijevim delima zasnovanim na srpskom crkvenom pojanju, kao što su Sedam himni u čast Svetog Save, komponovanih povodom 175. godišnjice Kornelija Stankovića i 150. godišnjice Stevana Stojanovića Mokranjca, ili Himna Svetom Nikoli, nastala u povodu 100. godišnjice pravoslavne crkve Svetog Nikole u Kotoru.
– U svim ovim Mudijevim delima muzika ciljano pada negde između liturgije i koncerta – pojašnjava Đaković. – Ivan Mudi je, naime, verovao da, iako kompozitori moraju da nastave da stvaraju za pravoslavnu liturgiju, podjednako je važno da se pravoslavna duhovnost manifestuje i van Crkve. Stoga, iako u njegovim delima postoji mnogo referenci na srpsko pojanje, muzički rečnik takođe ne izbegava niz referenci širih od onih koje se uobičajeno koriste u crkvenoj muzici. Ove složene umetničke strukture lepo pokazuju kompozitorovo polazište iz tradicije, kao i njegov savremeni pristup kroz ideju večne, dogmatske i crkveno žive istine izabranih melodija srpske crkve. No, za razliku od njegovog učitelja Džona Tavernera, kod Ivana Mudija sve je na granici koncertnog i bogoslužbenog.