KONAČNO JE DOŠLO VREME ZA SPOMENIK
„TRAG U BAKRU“ OTKRIVA DELO VELIKANA SRPSKE KULTURE Povodom 300 godina od rođenja Orfelina, izložba u IK „Prometej“
Povodom tri stotine godina od rođenja Zaharija Orfelina, Novosadski klub priređuje izložbu „Trag u bakru“, posvećenu jednoj od najsvestranijih ličnosti srpske kulture XVIII veka.
Izložba će biti otvorena danas u 19 časova, u Galeriji Izdavačke kuće „Prometej“ u Novom Sadu, a u programu učestvuju slikar i muzejski mislilac dr Danilo Vuksanović, književnik mr Zoran Subotički i predsednik Novosadskog kluba Zoran Kolundžija.
Jubilej je, kako ističu u Novosadskom klubu, prilika ne samo za podsećanje na Orfelinovo delo već i za novo sagledavanje mesta koje ono zauzima u tri veka srpske kulture.
Pesnik, pisac, istoričar, bakrorezac, kaligraf, kartograf, prevodilac, redaktor i izdavač, Orfelin je pripadao onoj retkoj vrsti stvaralaca čiji se rad ne može svesti na samo jednu oblast. Pokretao je časopise, sastavljao udžbenike, pisao o istoriji, vinu i lekovitom bilju, izrađivao karte, portrete, vedute i religiozne kompozicije, dok njegovo veliko delo posvećeno Petru Velikom pokazuje ambiciju autora koji je sopstveni rad merio evropskim merilima.
– Orfelin nije čovek koji je čekao da mu neko drugi stvori kulturne institucije, obezbedi uslove ili odredi granice njegovog posla. On je radio ono što je njegovom vremenu nedostajalo. Kada nije bilo dovoljno knjiga – pisao ih je. Kada nije bilo časopisa – pokrenuo ga je. Kada je trebalo nešto pokazati slikom – rezao je bakar – ističe Zoran Kolundžija.
Krećući se između Sremskih Karlovaca, Novog Sada, Temišvara, Beča i Venecije, Orfelin je pripadao kulturnom prostoru iz kojeg će se postepeno razviti moderna srpska kultura. Upravo zato, naglašava Kolundžija, poseban značaj ima činjenica da se tri veka od njegovog rođenja obeležavaju u Novom Sadu – gradu čija je snaga kroz istoriju počivala na susretu knjige, škole, novina, pozorišta, umetnosti i javne reči.
Izložbeni materijal pokazuje i izuzetan raspon Orfelinovog grafičkog rada. Posetioci će moći da se upoznaju sa njegovim delima kao što su „Bogorodica Bođanska“ iz 1758. godine, „Sveta Trojica i Arhangel Mihailo“, „Sveti Dimitrije“ sa izgledom manastira Velika Remeta, prikazima manastira Kuveždin i Krušedol, kao i predstavom Hilandara iz 1779. godine.
Za novosadsku publiku posebno je zanimljivo „Cehovsko pismo stolara i licidera sa vedutom Novog Sada“ iz 1774. godine – delo koje Orfelina neposredno povezuje sa gradom u kojem se danas obeležava njegov veliki jubilej.
Vreme je za spomenik
Izložbom „Trag u bakru” nastavlja se i inače veoma bogata aktivnost ponovo oživelog Novosadskog kluba. Veoma su, podsetimo, posećeni bili programi posvećeni 20-godišnjici smrti pesnika Duška Trifunovića i 200-godišnjici rođenja Svetozara Miletića, stalno se uvećava članstvo kluba, a valja svakako istaknuti i ovu veoma aktuelnu inicijativu o podizanju spomenika Zahariju Orfelinu.
Naziv izložbe upućuje i na samu prirodu bakroreza: linija se urezuje u ploču kako bi se potom umnožila u otiscima i stigla do ljudi. Kolundžija u tom postupku vidi i svojevrsnu metaforu Orfelinovog života – stvaraoca koji je ostavljao tragove da bi se oni širili i nadživeli vreme u kojem su nastali.
– Majstor urezuje liniju u ploču, ali njegov pravi cilj nije ploča – nego otisak. Jedan zapis postaje stotine otisaka i odlazi među ljude. Možda u tome ima nečega što prevazilazi samu tehniku bakroreza i dobro opisuje Orfelinov život. On je ostavljao tragove da bi se oni umnožavali. Posle tri veka, ti tragovi su još pred nama – navodi Kolundžija.
Novosadski klub, međutim, ovaj jubilej ne vidi samo kao priliku za pogled u prošlost. Poruka izložbe i pratećeg kataloga jeste i da Zaharija Orfelin zaslužuje trajnije mesto u javnom prostoru Novog Sada.
– Konačno je došlo vreme i za spomenik Zahariju Orfelinu u Novom Sadu. To će biti potvrda kakve vrednosti ovaj grad želi da prepozna kao svoje – ističe Kolundžija, podsećajući da je Orfelin, mnogo pre nego što su nastale velike nacionalne kulturne institucije, već radio gotovo sve ono što će one kasnije raditi: pisao, prevodio, obrazovao, izdavao, ilustrovao i povezivao srpsku kulturu sa Evropom.
Tri veka posle njegovog rođenja, izložba zato nije samo obeležavanje jedne godišnjice. Ona je i podsećanje na stvaraoca čiji su se tragovi, poput otisaka sa bakarne ploče, umnožavali kroz generacije – i na obavezu grada da sačuva sećanje na ljude koji su postavljali temelje njegovog kulturnog identiteta.
M. S.