Zaboravljeni ukus Jugoslavije: PODGRMEČKI OMAČ, JEDNOSTAVNO JELO KOJE JE HRANILO GENERACIJE
Podgrmečki krajevi poznati su po jelima koja mirišu na ognjište, na planinski vazduh i na vreme kada je trpeza bila jednostavna, ali bogata dušom.
edno od njih je i omač, jelo koje je u nekadašnjoj Jugoslaviji bilo svakodnevni spas svakoj majci, brzo, jeftino i hranljivo, a dovoljno ukusno da se pamti decenijama.
Danas ga malo ko pravi, a još manje mladih zna šta ova reč uopšte znači. Ipak, u podgrmečkim selima i dalje živi tradicija koja nas vraća u vreme kada su porodice sedele za velikim drvenim stolovima, a ručak bio porodični ritual.
Šta je podgrmečki omač?
Omač je starinsko jelo koje se pravi od kuvanih pita kora, mlinaca ili specijalnih širokih rezanaca u mleku, uz malo masti ili maslaca, soli i obično uz dodatak kajmaka.
Pravi se izuzetno brzo, a ukus je neočekivano bogat: kore upijaju mleko i mast, a sve dobija puni, domaćinski ukus koji se pamti.
Hrana za teške dane i velike ljude
Omač su jeli radnici, stočari, deca koja su trčala po planinama, kao i domaćini koji su se vraćali kući umorni od celodnevnog rada. Daje snagu, greje i zasiti, baš ono što je trebalo u krajevima gde je zima duga, a hrana morala biti jaka.
Recept
Za pravi omač potrebno je:
300–400 g kora za pitu ili mlinaca
1 litar mleka
2–3 kašike masti ili putera
so po ukusu
2–3 kašike kajmaka
Kako se priprema:
U dublji lonac sipati mleko i dodati so. Kuvati dok ne provri.
Kore za pitu ili mlince iskidati na komade
Staviti kore u provrelo mleko i kuvati nekoliko minuta, samo dok ne omekšaju i upiju mleko.
Dodati mast ili puter da se istopi i da omač dobije puni ukus.
Po želji, umešati i malo kajmaka — za još kremastiju i tradicionalniju varijantu.
Služiti odmah, dok je jelo toplo i mirisno.