Intervju
MEDIJI SU ILUZIJA - GLAMUR KOJI NE POSTOJI U STVARNOSTI Voditelj Nenad Škundrić o svom javnom i privatnom životu
Multimedijalna ličnost Nenad Škundrić čovek je mnogih talenata - voditelj, pisac i glumac, a ono što je sigurno, od njega možemo još puno da očekujemo.
Već se govori o novoj emisiji, pesme na kojima radi uskoro će ugledati svetlost dana, a neke planove i projekte za sada uspešno skriva od javnosti. U intervjuu za „Dnevnikov” TV magazin, Škundrić otkriva kako izgleda život „prodavaca magle” u medijima, kao i kako balansira između provokativnog javnog imidža i emotivne, privatne strane ličnosti. Osim toga, govori i o prekidu emisije „Ko vam dade termin” i uspehu svog projekta „Sve po spisku sa Škundrićem”, ali i izazovima samostalnog rada bez kompromisa,
- Kako godine prolaze, javni posao mi sve više crpi energiju. Ja svoj voditeljski posao volim, živim za isti, ali mi je žao što nema ozbiljnih producenata koji će se pozabaviti mojom karijerom. Već dvanaest godina sve završavam sam. Ne samo kada je voditeljstvo u pitanju, već mislim na sve poslove koji su deo mog profesionalnog života. To je jedan ozbiljan staž, ako uzmete u obzir da ste sami u celoj priči. Bilo je tu ljudi koji su želeli da vode moju karijeru, ali je bilo potrebno napraviti određene kompromise. Meni se to nije dopalo, smatrao sam da će mi takav pristup razoriti kreativnost i nastavljao sam dalje po svome. Ne želim da ispadne kao da se žalim, nikada od sebe nisam pravio žrtvu, već jednostavno ne želim da svoj talenat pružim na izvolte nekakvim čudnim ljudima sa kojima nisam uspeo da pronađem zajednički interes. Oni su gledali isključivo svoj, a mene ako nešto malo „zakači”. Zato sada ne moram ništa. Ne pripadam nikome, niko ne može da me svojata, jer sve što sam postigao, postigao sam sam, bez bilo čije pomoći. Stvorio sam brend od svog imena i prezimena. Uvek sam ja bio u prvom planu, pa tek onda idu projekti koje sam predstavio ljudima - govori Škundrić na početku našeg razgovora.
Emisija „Ko vam dade termin?” ostavila je upečatljiv trag u domaćem medijskom prostoru. Po čemu danas pamtite rad na toj emisiji i koji vam se gost ili trenutak posebno urezao u sećanje i zašto?
- Ne bih se u potpunosti složio sa vama. Emisija „Ko vam dade termin” bila je voljena od strane gledalaca, ali nije imala dovoljnu medijsku podršku. Emisija je za to vreme, pa čak i sada, bila ispred svog vremena. Takav šou nije nikada postojao na našim prostorima. Bez obzira na veliku gledanost, urednicima televizija gde se emitovala emisija ništa nije bilo jasno. I danas mi je žao što emisija nije bila emitovana na nekoj nacionalnoj frekvenciji. Potpisujem da bi u tom slučaju došlo do televizijske revolucije. Ovako smo Zorana i ja nosili sve na svojim leđima. Ljudima je izgledalo kao da se i mi super zabavljamo snimajući emisije, a niko ne zna šta se sve izdešavalo pre snimanja. Zato smo stavili katanac na tu emisiju posle pet godina emitovanja. Zorana i ja smo poslovno odlično sarađivali, ali privatno se nismo najbolje razumeli. Zorana je lažni optimista, a ja realni pesimista i to je moralo da „pukne”. Nisam mogao da glumim da je nešto dobro i šareno, a zapravo se sve ruši. Kada su gosti u pitanju, ne postoji javna ličnost koja me je posebno zadivila. Gledali smo da uradimo dobru emisiju i to je sve. Nisam ja klinac da bi se oduševljavao pevačima, glumcima, sportistima... Svaki gost je pružio svoj maksimum i u skladu sa tim, emisija je nekad bila manje dobra, a nekad više. Međutim, kada smo videli da Zoranin i moj brod zabave i humora lagano tone, odlučili smo da prekinemo. Nismo želeli da emisiji dajemo veštačko disanje, već smo stavili tačku i svako je krenuo svojim putem.
Koliko vam je teško da balansirate između toga da budete „provokacija” i da ostanete čovek koji, kako ste i sami izjavljivali, može da se rasplače više puta u jednom danu?
- Nije mi teško uopšte. Ja sam za medije hodajuća provokacija, kako ste me i sami prozvali. Privatnost nema veze sa tim. Morate uspostaviti jednu ravnotežu, balans, nazovite to kako želite. Ali ja kada bih privatno bio onaj Nenad koji je prisutan u medijima, to ne bi uopšte bilo dobro. Mediji su nešto imaginarno, svi mi pravimo iluziju od svojih karijera ne bi li ljudima bili interesantni. Taj neki glamur ili sjaj, smešno je uopšte i komentarisati u ovoj državi. U najboljem smislu, mi smo prodavci magle. Privatno sam opušteniji i emotivniji, to znaju svi moji prijatelji.
Ako biste sutra morali da birate samo jednu ulogu - pisac, voditelj, glumac, pevač - i da se bavite samo time do kraja života, šta biste izabrali i zašto?
- Ali ako bih morao da se ipak opredelim za jedan posao, to bi bilo voditeljstvo. To je teritorija gde dominiram. Nakon saradnje sa Zoranom, mnogi su mislili da ću završiti sa karijerom, ali ja, zajedno sa timom mojih saradnika, osmislili smo radio i televizijsku emisiju „Sve po spisku sa Škundrićem” u kojoj sam ugostio Draganu Mirković, advokata Tomu Filu, Hanku Paldum, Borisa Novkovića, Terezu Kesoviju, Dadu Topića, tadašnjeg gradonačelnika Banja Luke, Vojina Ražnatovića, Branislava Lečića i mnoge druge sa kojima nisam sarađivao radeći emisiju sa Zoranom. Emisija koju sam samostalno radio, bila je tri puta gledanija od emisije „Ko vam dade termin”, a za nju smo dobili nagradu za najgledaniju emisiju glasovima publike i medija. Onda možete da zamislite koliko je bila gledana moja samostalna emisija. Slagao bih kada bih rekao da mi nije žao što se ta emisija nije emitovala na nekoj nacionalnoj televiziji, ali lepu saradnju sam imao i sa BN televizijom. Valjda je tako moralo da bude.
Humanitarni rad i muzika kao inspiracija
Čime se trenutno bavite i šta vas to zaokupira kako u privatnom tako i u profesionalnom smislu?
- Bavim se humanitarnim radom, i to činim od svoje 15. godine. U poslednje vreme sam to počeo forsirati ne bi li možda poslužio kao primer još nekima. Najviše me nerviraju oni koji kažu „Ja pomažem, ali ne želim o tome da pričam”. Odmah da vam kažem da oni ne pomažu nikome jer jako lepo je pričati o tome, baš iz razloga koji sam već naveo. To su lepe stvari i zašto ne podeliti sa ljudima, i biti podstrek još nekima da urade isto. Pišem i pesme za mnoge pevače, uskoro će se pojaviti pesma „A od mene ni slovo” koju će izvesti „Acapulco band”. Važno da se radi, meni je dosadno kad odmaram. Tada sam prilično nervozan. Ali svakako očekujte od mene dosta lepih projekata.
Kako doživljavate reakcije publike kada se oprobate u nekom novom polju, poput glume? Da li ste se ikada susreli sa predrasudama ili negativnim komentarima zbog svoje svestranosti?
- Iskreno, ja nisam nikada imao iskustva sa takvim komentarima. Ali najiskrenije. Znam koliko mogu i nikada ne idem preko svojih mogućnosti. Realan sam, jer ne bih voleo sebe da dovedem u neke neprijatne situacije. Ispričaću vam jednu anegdotu. Sedeo sam u nekom restoranu sa glumicom Evom Ras i pitao sam je: „Kako ne postoji nijedan loš komentar kada sam počeo da se bavim glumom?” , a ona je na to odgovorila: „Zašto očekuješ loše komentare kada si bolji od mnogih školovanih glumaca, izblamirali bi se kada bi nešto loše rekli”. Zaista mi je prijao taj komentar. Nikada neću zaboraviti ni naslov koji je izašao u jednim eminentnim novinama „Gde se ovaj momak krio sve ove godine”, misleći na glumu. Dobio sam dve strane „kritike” na račun moje glume i to je bio momenat kada sam se naježio i pustio suzu od radosti i ponosa.
Rekli ste da ne volite autoritete, a ko su, uprkos tome, ljudi čije mišljenje ipak slušate - makar ponekad?
- Sada će mnogi reći da sam umišljen i prepotentan. Nije da ne volim da čujem tuđe mišljenje, ali ipak na kraju uradim po svome. Desi se da i poslušam nečiji savet, ali to je retkost. Možda da sam više slušao druge, a manje sebe, ne bi bio u određenim problemima koji su se mogli izbeći. Ali ja sam zadrta Vodolija.
Vaš stil izražavanja je direktan i prepoznatljiv, a neki bi rekli i da ste „oštri na jeziku”. Da li ste nekada poželeli da taj stil promenite zbog publike ili smatrate da biste time izgubili sebe?
- To je više moj karakter. Impulsivnost. Brzo planem, ali se još brže odljutim. Međutim, tada je već kasno. Priznajem da sam takvim ponašanjem mnoge ljude povredio. Ali umem da se izvinim. Teško da ću sad to promeniti. Za neke stvari je kasno. Sve je to deo moje ličnosti. Izgubio bih sebe kada bi bilo šta promenio. Publika me je baš takvog prihvatila i zavolela. Stekao sam njihovo poštovanje. Uvek ću govoriti istinu iako znam da je to često na moju štetu. Voleo bih da se malo primirim, i da znam kada je potrebno nešto i prećutati, ali mi teško ide.
Ivana Japundža