NININE MUSTRE Informacije
Uprkos žalopojkama kojima smo često svi izloženi, a tiču se zloupotrebe društvenih mreža, na njima se pojavljuje ogroman broj korisnih programa. Ja sam recimo naučila mnogo toga o vizuelizaciji, o opuštanju, o tome kako da negujem biljke, o koncentraciji i o različitim temama, upravo zahvaljujući besplatnim kursevima koje sam pronalazila na internetu.
Na internetu stvarno ima svega i svačega i potrebno je dobro promisliti ume li taj ko želi da ga koristi jasno da razluči šta je za njega, a šta nije. Razlučivanje samo po sebi jeste posebna tema i potrebno je dosta vremena i vežbanja da bi se njime ovladalo. Ono jeste prirodan dar, ali u ovako neprirodnim uslovima u kojima živimo, takvi se darovi lako izgube i sve se više oslanjamo na neka pomagala, ali ko želi, taj će da nauči.
Moje preispitivanje u vezi sa svakom informacijiom, a pogotovo sa svakom odlukom je svakodnevno i sveprisutno u mom životu. Vrlo pažljivo osluškujem svoje telo nakon hrane i tečnosti koje unosim u njega, kao i nakon informacije koju dobijem. Osluškujem kako reagujem i kako se osećam, i na osnovu tih podataka donosim odluku o tome da li ću u informaciju da poverujem i da li ću takvu hranu da nastavim da konzumiram. Princip je jednostavan: sve ono što proizvodi osećaj lakoće, vedrine, živosti, to je dakle nešto što podržava moj život, a sve suprotno je nepoželjno u mom životu. Ima tu nijansi o kojim je teško govoriti posebnno u informacijama, jer obitavaju u dimenzijama koje su rečima još uvek nedostupne. Zato je dobro da se međusobno družimo i zajedno preispitujemo ko ima kakva znanja i saznanja i šta od toga zaista i kome može da koristi.
Oduvek sam volela da delim svoja znanja. I pored toga što su određeni ljudi to doživljavali kao nametanje, ili „pametovanje“, ja sam slušala svoj poriv i kada god sam osetila poziv, ja sam ispričala ono što sam mislila da će nekome biti od koristi. Dugo mi je trebalo da naučim da stvarno sačekam da osetim poziv da nešto podelim, a ne samo poriv, jer jedino se tako izbegava „pametovanje“. Dešava se doduše da neko sasvim pogrešno protumači ono o čemu govorim. To me je poprilično oprterećivalo sve do trenutka dok nisam shvatila da način na koji neko doživljava stvarnost oko sebe i ono što kao informacija dođe do njega, jeste isključivo njegova odgovornost, a ne onoga ko je to znanje ili informaciju poslao. Tu već na scenu stupa spomenuto razlučivanje. Najjača valuta u našoj stvarnosti je informacija, jer ne podleže inflaciji niti bilo kakvim svetskim okolnostima. Trenutni rat koji se u celom svetu vodi upravo informacijama, neka nam bude nauk sa kakvim bogatstvima možemo da raspolažemo, ako samo umemo da ih razaznamo i mudro koristimo za dobrobit svoju i svih živih bića.
Nina Martinović Armbruster