ČUVENA ANA ČUS, VIŠIVARKA, 67 GODINA IMA STARI ZANAT U RUKAMA Slovačke nošnje idu i do 1.000 evra, a sa 84 godine nekada šije i do TRI POSLE PONOĆI! Evo šta je imala da poruči veštačkoj inteligenciji
Kad smo došli kod višivarke Ane Čus u Bački Petrovac, početkom aprila, dočekalo nas je sunce, a ispratio sneg. To je bio znak da nam je vreme provedeno u priči bilo prijatno, razdragano i opuštajuće, i da je odlazak iz njenog doma imao samo jednu poruku- moramo opet da se vratimo i donesemo sunce.
Kao devojka, sa 17 godina, počela je da se bavi izradom slovačke narodne nošnje i krojenjem, a danas ima 84 godine. Više od šest decenija ima stari zanat u rukama, a preko njega obišla je nekoliko zemalja.
-Moja majka je radila slovačke suknje, od nje sam sve naučila. Moja porodica je bila poljoprivredna i kada sam završila školu krenula sam ovim da se bavim i nije mi krivo. Radim to što volim- rekla je Ana za Dnevnik.
Kada se udala, već je naučila da šije i slovačke bluze i venčanice, a za svoj rad ističe da je uvek bio najbolji. To je pre nekoliko godina primetio i umetnik Pavel Surovi, sa kojim je krenula u saradnju.
Ana nekada šije i do tri sata nakon ponoći, kada kaže da „radi dobro“.
-Za jednu suknju, kecelju i bluzu, treba mi više od nedelju dana. Vezem i cveće na kašmir suknju. Ne bih morala da to radim, ali to me drži u životu- ističe naša sagovornica i dodaje da za jednu suknju treba šest metara materijala, a za karnere čak 11.
Cveće na slovačkoj nošnji predstavlja dobrodržeću materijalnu situaciju porodice i najskuplji je komad koji ima upravo ovaj simbol lepote, a neki radovi idu i preko 1.000 evra.
Ova Slovakinja izrađuje suknje, bluze, štirkane suknje i ukrase za glavu, koji se zovu koleso, što znači točak i koji mogu biti teški i do pet kilograma! I danas joj mušterije donose stare nošnje kako bi ih popravila i u njih unela novi život.
-Nekada je to bilo mnogo para, ali sada nije. Ranije se više nosila nošnja, ali sada samo dve žene u crkvi nedeljom u Petrovcu nose, i folklorna društva. Žao mi je zbog toga- rekla nam je Čus koja čuva i nošnju svoje babe, koja traje više od jednog veka!
Malo koristi mobilni telefon, kaže da je poznaju preko fiksnog, a i to joj odmara glavu, prema njenim rečima. Voli da je poznata, kao u ostalom i svi.
Prepoznaju je i u Slovačkoj, bila je pozvana i u Francusku, ali ističe da nije mogla da ide „jer i kod kuće ima posla“.
Žao joj je što nikada nije vodila tačnu evidenciju koliko je komada narodne nošnje uradila za 67 godina, iako joj nekoliko soba u porodičnoj kući zauzimaju upravo tradicionalni komadi.
-Veštačka inteligencija ne može da me zameni. Oni misle da sve znaju. Oni idu po svome. Teško da ima ko da me zameni, nema mnogo žena koje ovo rade. Počinjale su mnoge, ali to je teško. Možda i jesam ušla u istoriju Bačkog Petrovca- saglasila se sa nama Ana.
Projekat „Stari zanati - nova šansa” realizuje Dnevnik Vojvodina press, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.