SPREMA SE RAT POLOVA “Ako muškarci moraju u vojsku, moraju i žene" SLUŽENJE VOJNOG ROKA PODELILO SRBIJU
Mnogo duže je trajala diskriminacija žena kroz isključenost, nego što danas postoji navodna diskriminacija muškaraca kroz vojnu obavezu, stav je sagovornika “Blica” o raspravi da li predlog za vraćanje obaveznog vojnog roka u Srbiji treba da važi za oba pola.
Društvena polemika da li u Srbiji treba da se uvede obavezno služenje vojnog roka, dobila je novu dimenziju – raspravom da li su muškarci zapravo diskriminisani time što će, kako je predloženo, obavezno služenje vojnog roka važiti samo za njih?
"I žene tri meseca u vojsku, svi ili niko", “Ako je služba obavezna za muškarce, onda i žene treba da idu”, “Ako obaveza ne važi za žene onda je to kršenje Ustava”, “Zašto samo muškarci da budu diskriminisani, zar se žene ne bore za rodnu ravnopravnost, pa neka obaveza služenja vojska važi i za njih”, “Nepozivanje žena u vojsku bi bilo protiv zakona o borbi protiv diskriminacije” – samo su neki od tipičnih komentara u polemici koja se na ovu temu najviše vodi na društvenim mrežama.
Gde je u svetu obavezno služenje vojnog roka i za žene
Mnogi se u ovoj raspravi pozivaju na činjenicu da je u nekim državama služenje vojnog roka obaveza za pripadnike oba pola.
Ako se pitate gde je tako, verujemo da vam prvo pada na pamet – Izrael. U ovoj državi, vojni rok obavezan je i za muškarce i žene od proglašenja nezavisnosti, 1948. godine. Međutim, kada su žene u pitanju, vojni rok obavezan je samo za pripadnice jevrejske zajednice i za njih traje dve godine.
Ali, time se spisak država sa takvim zakonom ne završava. Obavezan vojni rok za žene u Severnoj Koreji uveden je 2015. godine. U Africi, pak, većina država koje imaju autoritarni vladajući režim ima i obavezan vojni rok za žene, pa su tako na spisku, između ostalih, Tunis, Eritreja, Mali, Maroko, Čad, Mozambik, Niger, Libija, Sudan, Benin...
A, ako ste pomislili da tako nešto nije slučaj na starom kontinentu, prevarili ste se.
U Norveškoj od 2015. godine važi obavezno pozivanje u vojsku i žena i muškaraca, pod istim uslovima - 12 meseci redovne obuke, dok se preostalih do 19 meseci odnosi na rezervne obaveze tokom narednih godina. U Švedskoj je obavezno služenje vojnog roka za oba pola uvedeno 2017/2018. godine, dok će Danska žene na obaveznu regrutaciju početi da poziva od sledeće godine.
Uvođenje obavezne vojne službe za žene u ovim zemljama zakonom je propisano kao korak ka postizanju rodne ravnopravnosti.
Žene u vojnoj uniformi kod nas su nova i kratka istorija
Istorija žena u vojsci na ovim prostorima zapravo je nova. U SFRJ je vojni rok bio obavezan samo za muškarce. Pojedini pokušaji uključivanja žena kao dobrovoljki zabeleženi su tek krajem 80-tih godina prošlog veka i to najviše u kasarnama JNA u Sloveniji, ali su bili retki i kratkotrajni.
Šta kaže trenutni zakon u Srbiji
Prema „Zakonu o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi“ (član 8), žene ne podležu obaveznoj regrutaciji, ali se mogu uvoditi u evidenciju i učestvovati u rezervnim vežbama tokom vanrednog i ratnog stanja.
S druge strane, Ministarstvo odbrane (MO) nudi dobrovoljno služenje vojnog roka sa oružjem ženama starosti od 19 do 30 godina i to je trenutno jedina zakonska mogućnost za aktivnu vojnu službu ženskog pola. Statistika pokazuje da među svim onima koji odu na dobrovoljno služenje u Vojsci Srbije (VS), devojaka i žena obično bude između 15 i 20 odsto od ukupnog broja dobrovoljaca u svakoj generaciji.
Izuzeće žena u suprotnosti sa rezolucijom UN o rodnoj ravnopravnosti?
I sada da se vratimo na ono što bi tek trebalo da usledi, sprovođenje u praksi predloga vraćanja obaveznog vojnog roka u trajanju od 75 dana - 60 dana obuke i 15 vojne vežbe.
Državni vrh je najavio formiranje radne grupe koja će razmotriti modele služenja, u kojima se kao opcija pominje izuzeće žena od ove obaveze. Međutim, pojedini pravnici su upozorili da bi to bilo u suprotnosti sa Ustavom i Zakonom o zabrani diskriminacije, uz podsećanje da su i UN donele su rezoluciju sa ciljem povećanja broja žena u sektoru bezbednosti i veće rodne ravnopravnosti.
U njoj se navodi “da svi građani, bez obzira na pol, treba da imaju mogućnost da budu deo vojske, policije ili službe bezbednosti”.
Neće morati da bude obavezno ni za sve mladiće
Komentarišući to, profesor Fakulteta bezbednosti Zoran Dragišić veruje da će model obaveznog služenja vojnog roka ostati kakav je predložen - da važi isključivo za muškarce.
- Vidimo da će sada popunjenost specijalnih i profesionalnih jedinica Vojske Srbije ići i do svih 100 posto, tako da se na to postavlja pitanje koliki nam je, zapravo, regrutni kontigent godišnje potreban. Zbog toga, po svemu sudeći, neće trebati ni svi muškarci da budu obuhvaćeni obaveznim služenjem vojnog roka – kaže Dragišić za “Blic”.
Po njegovim rečima, za žene će ostati mogućnost dobrovoljnog služenja, kao i to da upisuju vojne škole i akademije i tako se opredeljuju za to zanimanje.
- Ne vidim da postoji razlog da se devojke spreče da dobrovoljno služe vojsku. Jednostavno, ne možemo da se odreknemo devojaka i žena u vojsci, jer one predstavljaju i većinu populacije u Srbiji. Već imamo generacije odškolovanih žena u Vojsci Srbije i pokazalo se da su sve predrasude koje su postojale prema njima bile besmislene. Na mnogim dužnostima u vojsci žene pokazuju veću sposobnost nego muškarci – konstatuje Dragišić.
Nije diskriminacija muškaraca, već su "zatočeni" u tradicionalnoj ulozi
Ako, dakle, ostane kako je zamišljeno i dalje postoji dilema da li će, s jedne strane, biti diskriminisani muškarci jer će obaveza važiti samo za njih, odnosno, s druge strane, šta je sa rodnom ravnopravnošću ako iz te obaveze budu isključene žene?
Stručnjak za ovo pitanje, profesorka Fakulteta za evropske pravno političke studije dr Zorica Mršević, na početku razgovora za “Blic” kaže da je obavezno služenje vojnog roka za muškarce proisteklo iz tradicionalnih rodnih uloga u kojima su muškarci učestvovali u oružanim sukobima tako da oni, kako kaže, “nisu diskriminisani, već su zatočeni u tradicionalnoj ulozi koja se istorijski razvijala”.
- Diskriminacija se ne meri samo nejednakošću, već namerom i posledicama, ona podrazumeva nepravedan i neopravdan tretman zasnovan na polu, rasi i tako dalje. U slučaju vojske, razlika u tretmanu (muškarci obavezno, žene dobrovoljno), nije zasnovana na uverenju da su muškarci manje vredni, već na stereotipnim pretpostavkama o rodnim ulogama. Zato se ne radi o “diskriminaciji muškaraca”, već o posledici rodnih stereotipa koji vrlo Često u raznim aspektima štete i ženama i muškarcima – kaže prof. dr Zorica Mršević.
Rodna ravnopravnost ne znači da svi moraju da rade isto
A kada se neko poziva na rodnu ravnopravnost, u smislu “ako važi za muškarce treba da važi i za žene”, profesorka ima jednostavan odgovor – rodna ravnopravnost ne znači da svi moraju da rade isto.
- Dodatni argument je i to što su žene dugo bile isključene iz vojske i to ne zato što su bile “pošteđene”, već što im nije bila pružena šansa da učestvuju. Vojna služba značila je nadprosečna primanja i privilegije, mogućnost ispunjenja profesionalnih ambicija i usavršavanja, što je sve bilo nedostupno ženama. Ženama u Srbiji su tek 2007. godine (Vojna akademija) i 2012. godine (Vojna gimnazija) otvorena vrata da konkurišu za vojne škole pod istim uslovima kao muškarci. To je više od jednog veka nakon što su prve vojne škole osnovane – navodi naša sagovornica.
Ni Evropski sud za ljudska prava ne ocenjuje vojni rok samo za muškarce kao diskriminaciju
Konačno, na pitanje da li će se “isključenjem” žena iz obaveznog služenja vojnog roka kršiti Ustav i Zakon o zabrani diskriminacije, dr Zorica Mršević podseća na međunarodno pravo i standarde, odnosno da je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u više slučajeva prihvatio razlike u vojnoj obavezi po polu.
- Uz obrazloženje da države imaju pravo da regulišu vojnu politiku u skladu sa svojim bezbednosnim i društvenim potrebama. Istorijski i praktični razlozi, poput razlike u broju vojnosposobnih muškaraca i žena, ili različitih funkcija u vojsci, mogu biti opravdanje za ovakvu razliku. Ali, sud je takoše naglasio da takve razlike moraju biti proporcionalne i opravdane legitimnim ciljevima, a ne proizvoljne – objašnjava naša sagovornica.
U pravnoj praksi država i međunarodnih tela, dodaje, ovakva razlika se često toleriše zbog specifičnih društvenih, istorijskih i bezbednosnih razloga i “ne smatra se automatski neustavnom ili nezakonitom diskriminacijom”.
Dakle, zaključuje profesorka Fakulteta za evropske pravno političke studije, u praksi ESLJP obavezni vojni rok za muškarce nije ocenjen kao diskriminacija, sve dok postoji razumno i proporcionalno obrazloženje.
(blic.rs)