NIKOLA, KOLUMBIJAC SRPSKOG POREKLA SKELEDŽIJA NA IBRU Student Ekonomskog fakulteta u Novom Sadu prevozi turiste namernike ka drevnoj tvrđavi Maglič
KRALJEVO: Neobični životni putevi doveli su jednog Kolumbijca u Srbiju. Dvadesetogodišnji Nikola Vujčin Ramirez pre skoro tri godine preselio iz Kolumbije u našu državu jer je želeo da upozna zemlju svog oca o kojoj je toliko slušao.
Upisao je Ekonomski fakultet u Novom Sadu, ali i postao deo organizacije „Maglič grad“ i podno istoimene trvrđave, na reci Ibar radi kao skeledžija.
- Moj otac je iz Srbije, ali je preminuo dok sam ja bio dete. Nešto me je vuklo da dođem ovde, nekako sam morao i to se ostvarilo. Prvi dolazak u Srbiju bio je kroz program razmene učenika, a onda sam preko sajta workaway.info, gde se okupljaju volonterski projekti iz celog sveta, pronašao priliku baš u Magliču. Na toj stranici imate preko 10.000 projekata za volontiranje, ali meni je ovaj u Srbiji bio najzanimljiviji i zbog toga sam došao ovde, priča za RINU Nikola.
Život na 10.000 kilometara udaljenosti od rodnog grada ne pada mu teško, jer kako kaže i Srbiju na neki način doživljava kao svoj dom. Jako se dobro uklopio u zajednicu u kojoj se vode parolama vrednosti i požrtvovanosti. Svi za jednog i jedan za sve dok žive i rade u živopisnim predelima u okolini Kraljeva.
- Kada sam tek došao bio sam iznenađen koliko je sve drugačije nego u Kolumbiji. Zima i hladnoća su mi bile neverovatne i teško sam se na to navikao. Zatim sve je drugačije, od načina života, do izgleda ljudi, njihova visina.. ali kako je vreme prolazilo uviđao sam i brojne sličnosti. Predeli su zaista sjajni, kao i ljudi koji su me sjajno prihvatili. Ono čime sam takođe oduševljen je srpska hrana. Do sad nisam ništa probao, a da mi se ne sviđa. Hvala bogu, tu su sarme, ćevapčići, musaka… na to, otkidam!“ kaže kroz osmeh Nikola.
Dodaje da u Srbiji planira da ostanem dok ne završi školovanje koje je započeo na Ekonomskom fakultetu u Novom Sadu.
- U kampu se mahom govori engleskim jezikom, ali od kako sam počeo da prevozim turiste i da radim kao skeledžija ponovo sam počeo da koristim srpski čije osnove sam naučio tokom razmene učenika. Sve ovo je je jedno divno iskustvo za mene, ali moram reći da i ljudi koje prevozim zaista se iznenade što ih vozi jedan srpski Klumbijac. Valjda ti gene leže u meni, pa mi srpski jezik nije toliko stran. U Srbiji mi se sviđa i što se mirnije živi i bezbednije nego kod nas u Kolumbiji, dodaje Nikola.
Idejni tvorac jedinstvenog kampa čiji deo je ovaj vredni Kolumbijac je Miloš Sretenović, mladi arheolog koji je odlučio da podno zidina srednjovekovne trvrđave Maglič kod Kraljeva realizuje projekat održive zajednice, u kom učestvuju volonteri iz svih zemalja sveta. Otkupio je imanje površine od oko pet hektara i tu napravio jedinstveni volenterski kamp u regionu – Magličgrad. Do sada su kroz Magličgrad prošli volonteri iz čitavog sveta.
- Konkurs je otvoren za bilo koga na planeti, svako može da dođe kod nas, ali najveće interesovanje pokazuju ljudi iz Zapadne Evrope i Južne Amerike. Privučeni su lepotom i misterijom tvrđave Maglič i našim akcijama koje sprovodimo. Oni nam pomažu u čišćenju tvrđave i okoline, održavanju prostora, radu sa turistima i dočekivanju posetilaca. Takođe učestvuju u našim velikim ekološkim akcijama, poput ‘eko relija’ od Kraljeva do Ušća, gde čistimo magistralu i stajališta. Do sada je kroz kamp prošlo više od 230 volontera i za njih i za nas to je jedna velika avantura, rekao je Miloš.
Na placu koji je Miloš otkupio nalaze se i dve stare štale, koje su istim principom uredili i priveli nameni smeštaja kako članova njegove samodržive zajednice, tako i za posetioce i zaljubljenike u ovakav način života.
Za sve posetioce obezbeženi su osnovni uslovi poput struje, vode, interneta, toaleti. Ono što ovo mesto razlikuje od ostalih jeste što se hrana služi u kotlićima, a na meniju su plodovi koje isključivo sami pronalaze u okruženju kao što su vrganji, lisičarke, koprive i po neka pastrmka.