GLOBALNI DAN ENERGIJE VETRA OBELEŽAVA SE 15. JUNA Zeleni kilovati sa kopna i mora
Na inicijativu Evropske asocijacije za energiju vetra (EWEA), koja je danas poznata kao WindEurope, 2007. godine ustanovljen je Evropski dan vetra – 15. jun, a dve godine kasnije, nakon što se inicijativi pridružilo Globalno veće za energiju vetra (GWEC), ovaj događaj prerastao je u globalni.
Glavna misija ovog datuma je edukacija i podizanje svesti o značaju energije vetra, kao jednog od najvažnijih obnovljivih izvora energije. Ovaj datum promoviše ulogu vetroenergije u smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte i razvoju održive budućnosti, ali i javnosti, donosiocima odluka i biznis sektoru predočava koliki je stvarni potencijal vetra i kako on pomaže u transformaciji energetskih sistema i otvaranju novih radnih mesta
U Evropi ova industrija zapošljava oko 370.000 ljudi, a ukoliko EU bude ostvarila postavljene ciljeve za širenje kapaciteta, do 2030. godine ovaj broj bi mogao da poraste na 600.000. Prema podacima koji su objavljeni na zvaničnoj stranici Global Wind Day, instalacijom svake nove turbine evropskoj ekonomiji doprinese u proseku 16 miliona evra. Iako je započeo kao energija koja se dobija sa kopna, vetroindustrija se sve više širi i na more, a iz godine u godinu povećavaju se investicije u vetroelektrane. I udeo vetra u potrošnji električne energije, koja je u Evropi sada na oko 20 odsto, prema procenama do 2030. godine treba da se poveća na 35 odsto, a 50 odsto do 2050. godine.
Značaj razvoja i ulaganja u vetroenergiju uklapa se u Globalne ciljeve održivog razvoja koje su usvojile Ujedinjene nacije, kao univerzalni poziv na zajedničku akciju u cilju iskorenjivanja siromaštva, zaštite planete i obezbeđivanja mira i prosperiteta za sve ljude - najkasnije do 2030. godine. Obnovljivi izvori energije su temelj energetske tranzicije i ključ za borbu protiv klimatskih promena. Oni su sedmi od 17 ciljeva Održivog razvoja UN – dostupna i čista energija – i sve više država ih prepoznaje kao strateški prioritet. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), obnovljivi izvori su prethodnih godina činili oko 30 odsto globalne proizvodnje električne energije, a očekuje se da do 2030. godine dostignu više od 40 odsto. Solar i vetar su najbrže rastući sektori – u 2025. godini solarna energija je obezbedila više od 511 GW novih kapaciteta, dok je vetar dodao 159 GW, pa su zajedno predstavljali gotovo 97 odsto ukupnih globalnih dodataka obnovljivih izvora energije. Primena novih saznanja i ekološki ispravnih tehnologija utiče na ekonomičnije korišćenje prirodnih resursa, ali i na razvoj privrede i preduzeća i otvranje novih radnih mesta u zelenoj ekonomiji.
Vetar danas pokriva oko 10 odsto globalne potražnje za električnom energijom, što ga čini jednom od ključnih obnovljivih tehnologija u energetskom miksu. Prema podacima Svetske asocijacije za vetar (GWEC) krajem 2024. godine ukupni instalisani kapacitet vetroelektrana iznosio je 1,17 TW dok je krajem 2025. godine broj porastao na 1,29 TW. Kina je lider u ovoj oblasti, sa više od 640 GW instalisanih kapaciteta i ciljem da godišnje dodaje novih 120 GW, slede SAD, Nemačka, Indija i Brazil. Prema godišnjem izveštaju WindEurope vetar je postao stub evropske energetike – krajem 2025. godine Evropa je imala 304 GW instalisanih kapaciteta iz vetra, od toga 265 GW na kopnu i 39 GW na moru. Država sa najviše novih kapaciteta bila je Nemačka sa 5,7 GW, Turska (2,1 GW), Švedska (1,8 GW), Španija (1,6 GW), Francuska (1,4 GW) i Ujedinjeno Kraljevstvo (1,3 GW). Investicije u nove projekte dostigle su 45 milijardi evra, a odluke o finansiranju pokrivaju 20,9 GW budućih kapaciteta. Krajem prošle godine region Zapadnog Balkana je imao 2,56 GW instalisanih kapaciteta iz vetra, što je manje od jedan odsto ukupnog evropskog kapaciteta. Hrvatska je trenutno regionalni lider u kapacitetu vetroenergije sa 1.264 MW instalisanih kapaciteta, Srbija prati sa više od 800 MW, dok Crna Gora, Severna Makedonija i Bosna i Hercegovina grade stabilnu bazu kroz projekte srednje veličine. Slovenija, međutim, ostaje na margini razvoja vetroenergije.
Vetar je najbrže rastući izvor obnovljive energije u Srbiji i jedan od ključnih pokretača energetske tranzicije. Potencijal vetra ne zavisi samo od prirodnih uslova, već i od tehničke spremnosti elektroenergetskog sistema da integriše energiju vetra. Srbija je druga po snazi kapaciteta energije vetra u regionu sa 13 vetroelektrana i 824,2 MW kapaciteta. Tokom 2025. godine na mrežu je priključeno novih 199 MW instalisanih kapaciteta, što predstavlja rast od 24 odsto. Najveći projekat u Srbiji je trenutno Čibuk 1 snage 158 MW izgradila je kompanija Vetroelektrane Balkana d.o.o. uz investiciju od 270 miliona evra obezbeđenu od IFC grupacije i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Slede projekti poput Kovačice (104,5 MW) kompanije Electrawinds K-Wind d.o.o. sa investicijom od 189 miliona evra finansiranom kreditima Erste banke i EBRD, kao i Alibunara (42 MW) kompanije Elicio Ali VE d.o.o. vrednog 72 miliona evra i Mali Bunar snage 8 MW… Prema procenama WindEurope, ukupna instalisana snaga vetra u Srbiji dostići će 1,8 GW do 2030. godine.
Južnobanatski okrug je primarna lokacija za postavljanje vetrogeneratora u Srbiji. Specifičnost ovog regiona je vetar košava koji duva sa Karpata prema Panonskoj niziji. Ovaj vetar ima dovoljnu brzinu i učestalost za stabilnu komercijalnu eksploataciju tokom većeg dela godine. Reljef Banata je izrazito ravan, a takva morfologija terena olakšava transport i montažu masivnih komponenti turbina. Pored Banata istražuju se i planinski predeli istočne Srbije. Vetropark Krivača je prvi primer uspešne realizacije projekta van ravnica Vojvodine. Ova lokacija u blizini Golupca koristi specifične strujanja vazduha karakteristična za planinske masive.
Kako stručnjaci navode, vetroelektrane doprinose diverzifikaciji izvora energije i smanjuju uvoznu zavisnost. One su posebno aktivne tokom zimskih meseci kada je potrošnja struje najveća, a vetrovi najsnažniji. Međutim, njihova proizvodnja je varijabilna i zavisi od vremenskih prilika, te je neophodno imati adekvatne balansne rezerve u vidu hidroelektrana ili gasnih elektrana. Energija vetra direktno potiskuje proizvodnju iz termoelektrana na lignit u trenucima visoke produkcije, a to značajno smanjuje emisiju sumpor-dioksida i praškastih materija. Srbija se obavezala da do 2030. godine značajno poveća udeo obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji. Vetroparkovi su najbrži način da se ovi ciljevi dostignu zbog relativno kratkog perioda izgradnje.