SLAVIMO SVETOG CARA KONSTANTINA I CARICU JELENU Vera jača od bolesti i iskušenja
Svake godine 3. juna, pravoslavni vernici proslavljaju Svetog cara Konstantina i njegovu majku, caricu Jelenu – ličnosti čija su dela zauvek oblikovala tok hrišćanske istorije i čije se svetle uspomene poštuju s posebnom pobožnošću.
Ko su bili Konstantin i Jelena?
Car Konstantin Veliki, rođen u Naisu (današnjem Nišu) 272. godine, bio je sin rimskog cara Konstancija Flora i pobožne carice Jelene. Iako je odrastao u složenim političkim okolnostima, istorija ga pamti kao prvog rimskog cara koji je prihvatio hrišćanstvo i doneo Milanski edikt 313. godine, kojim je obustavljeno progonstvo hrišćana i vera u Hrista postala slobodna.
Njegova majka Jelena, poznata po svojoj velikoj veri i predanosti, bila je ključna u otkrivanju Časnog Krsta u Jerusalimu – krsta na kojem je Hristos bio razapet. Njoj se pripisuje i izgradnja brojnih hramova širom Svete zemlje, uključujući i crkvu Hristovog Vaskrsenja na Golgoti.
Čudesna vizija i moć krsta
Pred sudbonosnu bitku sa rimskim tiraninom Maksencijem, Konstantin je, prema predanju, na nebu ugledao sjajan krst sa natpisom: „Ovim pobeđuj“. Verujući da je to znak Božiji, naredio je da se isti takav krst nosi ispred njegove vojske. I zaista – tom verom je izvojevao veliku pobedu. Maksencije se utopio u reci Tibar, a hrišćani su prvi put mogli da slobodno ispovedaju svoju veru.
Vera jača od bolesti i iskušenja
U kasnijim godinama, car se razboleo od teške bolesti – gube. Odbio je nečovečne metode lečenja koje su mu predlagani paganski sveštenici, i umesto toga potražio pomoć u veri. U snu su mu se javili apostoli Petar i Pavle i uputili ga episkopu Silvestru. Krštenjem je ozdravio, a tada je potpuno prigrlio hrišćanstvo.
Konstantin je 325. godine sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji, na kojem je osuđena Arijeva jeres i učvršćeno pravoslavno učenje Crkve.
Carica Jelena – svetiteljka među ženama
Njena vera, posvećenost i milosrđe postavili su temelje ženske pobožnosti u hrišćanstvu. Pred kraj života, iako već u dubokoj starosti, Jelena je u Jerusalimu pronašla Hristov krst, a ta svetinja i danas čini srž mnogih hramova. Upokojila se 327. godine, dok je car Konstantin preminuo deset godina kasnije, ostavivši svetlu istorijsku i duhovnu zaostavštinu.
Običaji i verovanja za 3. jun
Na ovaj praznik, vernici pale sveće u znak zahvalnosti i molitve. Prema narodnom običaju, preporučuje se da se tri puta umijete svetom vodicom iz crkve – veruje se da to donosi zdravlje, blagostanje i duhovno očišćenje.
Oni koji poste i mole se sa iskrenom verom, prema predanju, mogu da očekuju zaštitu od bolesti i zla. Takođe, praznik se smatra povoljnim za donošenje važnih životnih odluka, jer su Konstantin i Jelena simbol mudrosti i svetlosti.
TROPAR SVETIM KONSTANTINU I JELENI (glas 8):
Kresta Tvojego obraz na nebesi vidjev, i jakože Pavel zvanije ne ot čovek prijem, vo careh apostol Tvoj Gospodi, carstvujušči grad v rucje Tvojej položi: jegože spasaj vsegda v mirje, molitvami Bogorodice, jedine čovekoljubče. Amin.