SUSRETI
MIGEL HARAMIĐO, ŠPANSKI STENDAPER NA SRPSKOJ SCENI Od andaluzijskih ulica do srca Balkana
Kada je kao mlad postprodukcijski umetnik iz Sevilje, srca Andaluzije, stavio prst na mapu i rekao „idem u Srbiju“, ni slutio nije da će ta odluka promeniti njegov život.
Danas, gotovo deceniju i po kasnije, Migel Haramiđo (Miguel Jaramillo) je Beograđanin po izboru, a sve više i Novosađanin po navici.Pošto mu je supruga, jedan od važnih razloga zašto se usidrio u Srbiji, rodom iz Kruševca, u tom gradu prozvali su ga „čarašpanac“.
Postao je prepoznatljivo lice u svetu digitalne produkcije, ali i šarmantni stranac koji kroz stend ap nastupe, na srpskom, ismeva i sebe i svet oko sebe.
- Kada sam došao, nisam znao ni reč srpskog. Bukvalno sam došao avionom u zemlju o kojoj sam znao samo da se zove Srbija. U Španiji se ne uči mnogo o drugim kulturama, tako da sam sve otkrivao iznova - kaže Migel.
U Srbiju je došao jer je video potencijal u filmskoj postprodukciji. Imao je već neko iskustvo, ali nije želeo da se bori sa žestokom konkurencijom u Nemačkoj ili Engleskoj.
- Video sam da se ovde snimaju ozbiljne stvari, poput filmova Kusturice, i pomislio – možda ovde mogu da napravim nešto. I ispostavilo se da mogu - dodaje.
Prvu godinu života u Srbiji proveo je u šestokrevetnom hostelu, pokušavajući da stane na noge. Danas radi kao supervizor digitalne kompozition postprodukcije. Potpisao je serije kao što su Star Wars: Ahsoka, Game of Thrones, radio sa Gajem Ričijem, na Terminatoru, Jungle Cruise i mnogim drugim projektima.
- Znaš ono kad gledaš seriju pa se pojavi hiljadu „White Walkers“-a, a u stvarnosti ih je bilo deset? E, ja sam taj koji dodaje ostalih 990 - objašnjava uz smeh.
Na liniji BG-NS
U poslednje vreme često nastupa i u Novom Sadu. „Moram da kažem: u Novom Sadu se bolje jede nego u Beogradu! Neka se ljute, ali tako je. A i manje je stresa. Ljudi deluju opuštenije. A što se tiče mentalitetskih razlika, nije to tako kako se vama čini. Svi ste vi isti, samo se pravite različiti”, veli kroz smeh.
Istovremeno, s ponosom priča kako je razmenio mejl s Džordžom Lukasom, alfom i omegom „Ratova zvezda“ u postpodukciji serijala „Ashoka“. Paralelno s radom u filmskoj industriji, javnost ga je otkrila kao komičara. U početku su ga ljudi znali samo kao čoveka iza kamera. Svojim kratkim, ali efektnim, video klipovima u kojima duhovitim driblingom reči obrađuje brojna pitanja s kojima se suočava prosečan Španac u Srbiji, ali i Srbin u svojoj zemlji počeo je da dobija sve više poštovalaca. I onda je iz tog sveta zakoračio na binu, stao pred nepoznatu publiku, uzeo mikrofon u ruke i započeo svoj drugi, komičarski, život. Danas, na njegovim nastupima traži se karta više.
- Stend ap mi je način da govorim o svetu oko sebe, o kulturama, razlikama, ali i sličnostima. A i jeftinije je od psihoterapije - kaže kroz osmeh.
Fascinantno je da je stend apom počeo da se bavi bez obzira na činjenicu da nije iz srpskog govornog područja. A srpski je naučio na ulici.
- Nije to lak jezik. Masan je, pun nijansi, ali baš zato i zanimljiv. Omogućava mi da se igram rečima, da se izrazim na način koji ni španski ne dozvoljava.
U svojim nastupima se bavi temama svakodnevice, nesporazuma i stereotipa. Ne izbegava ni osetljive teme.
- Humor je umetnost. Sve može biti tema, samo je pitanje kako se to radi. Nema tabu tema, samo tabu pristupa - objašnjava.
Srpsku kulturu opisuje kao bogatu i složenu.
- Sve ima svoja pravila – kad se šta slavi, šta se sme, šta ne. Trebalo mi je vremena da naučim razliku između cveća za ženu i cveća za groblje. Sad već znam ...
Zeleno-bela ljubav
Ono što nikad nije ostavio za sobom je ljubav prema fudbalskom klubu Betis. Iako u Sevilji igra i istoimeni klub, Migelovo opredeljenje bilo je za klub u zeleno-belim dresovima. Ako mu nešto zaista nedostaje u Srbiji to je upravo Betis: „Za nas iz Sevilje, pitanje nije koji klub voliš, već da li uopšte imaš dušu. A duša je u Betisu”...
Ovo leto, posle sedam godina, ponovo će posetiti svoju rodnu zemlju i svoju Sevilju. Ali, kao gost. Jer Srbiju ne vidi kao privremenu stanicu u svom životu.
- Ovo je moj dom. Španija mi nedostaje, ali sam naučio da sve što mi fali zamenim Srbijom. Zato sam i izbegavao da gledam špansku televiziju – da mi ne probudi nostalgiju.
Danas Migel živi između svetova: s jedne strane Holivud, i filmovi i serije koje se gledaju na Netflliksu, HBO... i sa druge stend ap bine Srbije.
- Sve što radim, radim da bih razumeo ljude. I da bih ih nasmejao. Jer, kao što kažemo u Španiji: za sto godina svi ćemo biti ćelavi. Pa što da se ne smejemo dok traje?