VINSKA KARTA PETRA SAMARDŽIJE: Šardone, globalni brend
Na nedavno održanom ocenjivanju vina na velikom Međunarodnom sajmu u Beogradu apsolutni šampion bila je sorta šardone.
U velikoj konkurenciji medalje sa najviše platine pripala je šardoneu signum novosadske vinarije „Frug”, jednoj sa osvojenih velikih 96 bodova (od mogućih sto) iz berbe 2023. Sa jednim bodom manje, koja su, takođe okićena platinastom medaljom, bilo je osam vina. Četiri su bila šardonei i po jedan grašac, tamjanika, sovinjon blan i kuve.
Sa 93 boda ocenjena su samo dva vina: šardone i tamjanika. Sa 92 boda opet šardone i sovinjona blan, oba iz berbe 2024. Među devet belih vina sa 91-im ocenjenim bodom su tri šardonea i tri grašca.
Takva dominacija jedne sorte na nekom velikom međunarodnom ocenjivanju retko se događa. Ako je uopšte ikada zabeležena. Makar se radilo i o šardoneu, najpopularnijoj sorti na planeti. Današnju kolumnu joj posvećujem, čitaoci primećuju da se o njoj najmanje govori i piše, zato i premalo zna.
Šardone jeste najpopularnija, zasigurno zato što se bezmalo na svim meridijanima i paralelama dobro snalazi i uspeva, dajući privlačna vina od onih jednostavnih, pa do onih najkompleksnijih rađenih s velikim ambicijama. Šardone je jedna od najstarijih vinskih sorti. Ima veliki broj sinonima. Najviše se gaji u Francuskoj u Šampanji, zatim u SAD u Kaliforniji, i mnogim drugim vinorodnim krajevima na svim kontinentima.
O šardoneu se kod nas govori tek u najnovije vreme, mada ga je bilo u našim vinogradima. Međutim, sve do nedavno između pino noara i šardonea nisu pravljene razlike. Smatralo se da su to sinonimi iste sorte. Kasnije se došlo do saznanja da i pored velike sličnosti, ove dve sorte se jasno razlikuju po nekim morfološkim detaljima, a isto tako i nekim biološkim karakteristikama.
Zbog velikih vidljivih sličnosti posađen u vinogradima službeno je vođen kao pino beli, sorta koja je bila veoma popularna u bivšoj Jugoslaviji. U njoj su sve do raspada zemlje neprikosnoveno dominirala dva bela pinoa: vinarija u Vršcu i Erdutu. Tek početkom devedesetih godina prošlog veka, kod nas je stigao glas o šardoneima, koja su vladala svetom vina. Samim nazivom, lepim i zvučnim, lako pamtljivim brzo je ulazio u modu i kod naših ljubitelja vina.
Sećam se vremena u kome je Erdut bio u sastavu Republike Srpske Krajine. S profesorom dr Lazom Avramovim, tad već u dubokim godinama, poželeo sam da vidim plantažu u kojoj se tih godina rađao čuveni beli pino. Domaćin nam je bio direktor vinarije Božidar Purković. Veliki vinogradarski znalac prof. Avramov svako malo zastajao se i vrteo listove loze sa čokota.
Jednog trenutka obratio se domaćinu: „Dragi prijatelju, ovo nije pino beli, ovo je šardone!” Direktor Purković nije krio svoje zadovoljstvo. Svom prvom saradniku je rekao: „Od sutra prekinite sa flaširanjem belog pinoa i dogovorite se sa štamparijom o novoj etiketi šardonea”.
Bilo je to vreme velike popularnosti vina, koje se u svetu toliko uvuklo pod kožu i zarazio sve, do te mere da je nastao izraz i pokret ABC Anything but Charodonnay (Sve samo ne šardone). Šardone je bio na najboljem putu da ostvari globalnu dominaciju. Čak je sa kongresa OIV-ea u Lisabonu upućen apel vinogradarskim zemljama sveta da se vrate svojim autohtonim sortama kako uskoro ne bi bili osuđeni da pijemo samo nekoliko svetskih vina.
Profesor Avramov objasnio nam je da je najlakše razlikovati šardone od pinoa belog po listu, na osnovu drškinog ureza (kod šardonea je redovno otvoren, a kod pinoa najčešće zatvoren. Peteljka lista kod prvog je zelene boje, a kod drugog crvenkasta. Kod šardonea je i naličje lista znatno manje maljavo. Ima razlika i u nervaturi lista.
Šardone spada u grupu pinotnih sorti. Jedan od roditelja mu je možda baš pino beli. Ili, možda, neki drugi od pinoa, sivi ili crni... Ime je zasigurno dobio po burgundijskom selu Šardone.
Savremenim metodama dijagnostike, koje dakako uključuju i analize DNA (DNK) otkriveno je da je nastao spontanim ukrštanjem jednog od pinoa i jednog starog kultivara znanom pod francuskim nazivom gues blan. Hrvati tvrde da je reč o roditelju koji potiče iz Dalmacije, odakle su ga verovatno Rimljani preneli u Burgundiju u Francuskoj.
Šardone je sorta koja voli kamenita i krečnjakom bogata, škrta i vodopropusna zemljišta. Traži najbolje položaje, preferira toplinu, ali ne i vrućinu, stoga, za dobijanje elegantnih, aristokratskih vina nije za vrele krajeve juga.
Šardone je trenutno najpoznatija bela vinska sorta u svetu. Vino joj je „globalni brend”, bezmalo da nema potrošača koje ovo ime ne asocira na vino. Zbog svoje izuzetne kakvoće, ali i prilagodljivosti vole ga proizvođači grožđa. Izuzetno je pogodna sorta za različite vinifikacije.
Zahvaljujući ranom dozrevanju i dobrom nakupljanju šećera, prikladna je i za hladna područja. A visok sadržaj kiselina i njihova stabilnost preporučuju je i za uspešnu proizvodnju i u vrlo toplim područjima. Daje velika svetska vina vrlo pogodna za arhiviranje, kao i dobra predikatna vina (kasne berbe).
Od svih belih vina najpogodnija je za držanje u bariku, a ako je jači od 13 posto alkohola, taj se postupak čini neophodnim. Svojim sortnim svojstvima potvrdio se i kao prvorazredna sorta i za penušce, i to ne bilo gde, nego u Šampanji, što je čudesno otkrio i maestralno iskoristio Dom Perinjon. Ali to je druga priča.